Izdvajamo

 

U malom, pitomom mjestu na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, mladi bračni par iz Kozarca, Sanel i Berina Šahbaz, odlučili su pretvoriti svoje snove u stvarnost, gradeći sve od nule. Njihova zajednička ljubav prema kamenorezačkom zanatu brzo ih je učinila prepoznatljivima u regionu, a njihovi radovi, posebno unikatni nišani, postali su simbol poštovanja prema preminulima

AMILA MEMIĆ

 

U malom, pitomom mjestu na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, mladi bračni par iz Kozarca, Sanel i Berina Šahbaz, odlučili su pretvoriti svoje snove u stvarnost, gradeći sve od nule. Njihova zajednička ljubav prema kamenorezačkom zanatu brzo ih je učinila prepoznatljivima u regionu, a njihovi radovi, posebno unikatni nišani, postali su simbol poštovanja prema preminulima.

Kamenorezačka radnja „KLES“ nastala je u maju 2022. godine. Osnivači firme, vrijedni i inspirativni bračni par, Berina i Sanel Šahbaz, počeli su svoj biznis od nule; oni su primjer da uz mnogo strpljenja, truda, krvi i znoja – sve je moguće.

 O tome koliko su njihovi počeci bili teški govori činjenica da je Sanel započeo put do uspjeha na starom i ohrndanom biciklu, boreći se i radeći za svoju porodicu kako bi im osigurao bolju budućnost, a danas je ponosni vlasnik kombija s logom sopstvene firme. Kao povratnik u Bosnu i Hercegovinu iz Engleske 2016. godine, Sanel je odlučio da započne svoj novi život u Kozarcu, podižući ga iz temelja – hrabri korak na koji se, mnogi, ne bi uopće ni usudili.

„Tetak mi je pomogao u zaposlenju, gdje je tu bila jedna lokalna kamenorezačka radnja u kojoj sam se zaposlio, te sam tako i upoznao ovaj zanat, u kojem sam, eto, igrom slučaja, i ostao“, započinje Sanel svoju priču o uspjehu za Stav. Do ideje za otvaranjem sopstvene firme Sanel je došao sasvim spontano. Svjestan finansijske situacije u svojoj državi, znao je da mnogi ljudi nisu u stanju priuštiti sebi luksuz rada na samo jednom poslu, te se i on sam također susreo se s tom stvarnošću, što ga je potaknulo da odluči malim koracima osigurati sebi i svojoj porodici stabilnije sutra.

„Došao sam do ideje slučajno. Sjedio sam na odmornoj pauzi s radnim kolegama, gdje su svi imali nekog svog privatnog posla poslije radnog vremena, ali niko od njih nije radio u Kozarcu. Odlučio sam tada da sebi nabavim brusilicu i baterije, te da dobrovoljno krenem da čistim nišane i obnavljam slova po lokalnim kozaračkim mezarima“, objašnjava Sanel.

 

Kao i u svakom poslu, ni ovim mladim poduzetnicima nije sve tek tako išlo od ruke. Sastavni dio života, a pogotovo na putu do uspjeha – jesu izazovi. Berina i Sanel suočili su se s jednom od najvećih prepreka mladih poduzetnika – ljubomorom konkurenata. No, ta ih situacija ne zaustavlja, a štaviše, daje im vjetar u leđa, jer su shvatili da su na itekako dobrom putu i da njihov trud i rad daju rezultate. „Ispočetka nismo imali nekih smetnji u poslu, ali u zadnjih godinu dana suočavamo se s preprekama koje nam stvaraju konkurenti na tržištu. Pokazali smo da možemo puno bolje da radimo ovaj posao, nego naši konkurenti, koji su nam redovno slali radnu ispekciju, pokušavajući na taj način da nas spotaknu u realizaciji naših ciljeva“, priča nam Sanel.

Federalno ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica finansijski je podržalo Sanelovu i Berininu firmu na početku. Kažu kako im je ta pomoć mnogo značila u nabavci mašine za obradu kamena, bez koje, naravno, ne bi mogli ni raditi. Sanel se u ovome poslu pronašao jako brzo, što je bio znak da je kamenorezački zanat njegov životni poziv. Iako nije imao obrazovanje u ovom zanatu, sve je to nadoknadio svojom upornošću da uspije, ne posustajući ni jednog dana. Njegov trud, posvećenost i spremnost ka učenju urodili su plodom, potvrđujući Sanelu da je donio ispravnu životnu odluku. „Prepoznao sam se u ovom zanatu jako rano, na samom početku sam shvatio da ja ovo mogu i znam raditi, sve me je interesovalo i uopće se nisam ustručavao da postavljam pitanja, želio sam da učim i napredujem“, dodaje Sanel.

 

Sanel i Berina ističu kako im je ovaj zanat promijenio život, ali su isto tako svjesni, i ne daju sebi zaboraviti činjenicu, da je njihov posao vrlo osjetljiv i emotivan, nerijetko i stresan. Baveći se izradom nišana za preminule, oni se suočavaju s tugom i bolnim sjećanjima svojih klijenata, koji na dostojanstven način žele da isprate svoje voljene na bolji svijet, što im daje dodatnu odgovornost i poštovanje prema svakoj narudžbi. “Znali smo u kakav posao ulazimo i bili smo upoznati s njegovom osjetljivošću, što se emocija tiče. Stranke koje naručuju naše usluge, to jeste izradu nišana, pod jakim su osjećajima tuge zbog gubitka voljene osobe, mi to razumijemo i duboko poštujemo, te osjećamo odgovornost da svoj posao obavimo perfektno i pošteno. Stresa ima, kao i u svemu, ali se trudimo da ga smanjimo tako što ćemo narudžbu završiti na vrijeme, i onako kako smo dogovorili”, kaže Sanel.

 

Naime, uspjeti u maloj sredini zvuči kao nemogući zadatak, i, naizgled, sve što insan radi čini se Sizifovim poslom. Mnogo je lakše uspjeti u većim gradovima, gdje su veće mogućnosti i gdje su prilike brojnije, i ponekad je, ironično, više podrške od „tuđinaca“, nego od sopstvene zajednice. No, srećom, to nije bio slučaj kod Sanela i Berine. Oni ističu kako ne bi bili tu gdje jesu bez svojih Kozarčana. „Najveću podršku, prvenstveno, dajemo jedno drugom, kao supružnici, ali moramo izdvojiti podršku koju imamo od Kozarčana, koji su nas stvarno podržali i zahvalni smo im mnogo, a nadamo se da će nas podržavati i dalje“, emotivno će Sanel.

Proces izrade nišana je, kako kaže Sanel, vrlo jednostavan, no to je samo njegov dojam, jer, kao što je u razgovoru i sam naglasio, ovaj zanat iziskuje urođeni talenat, a pored toga i stalno usavršavanje, te spremnost i otvorenost kako na pohvale, tako i na kritike; jer i jedno, i drugo, pomažu u unapređenju kvalitete daljeg rada. Najveće im zadovoljstvo donosi pozitivni odziv od strane njihovih klijenata i zadovoljni izrazi njihova lica – to je, kako kažu, upravo i cilj njihovog rada. U budućnosti planiraju proširenje firme, te zapošljavanje radnika, kako bi već vrhunsku uslugu podigli na još viši nivo.

Sanel želi poručiti svim zanatlijama da se ne boje započeti sopstveni biznis. Zanat je nešto što je uvijek traženo, a posebno u vaktu kada ih je sve manje i manje, i kada se većina mladih odlučuje na akademsko obrazovanje, zapostavljajući struke bez kojih niti jedan akademski građanin ne bi mogao opstati. Svi koji se odvaže zakoračiti u svijet poduzetništva, a imaju jaku volju i želju za radom, sigurno će uspjeti.

„Nebitno kakvu struku čovjek ima, ne smije biti nesiguran u svoj posao i u svoje mogućnosti. Uz trud, poneka odricanja, i mnogo rada, vjerujte, sve se može, pa neka ste počeli ni od čega, vremenom će se izgraditi sve. Ako se narodu lijepo predstaviš, te ako odradiš posao onako kako si dogovorio i kako si obećao, ti nemaš čega da se bojiš. Moja najbolja reklama su ljudi, jer na sijelu i u društvu se nešto mora pričati, a o nama se, hvala Bogu, priča samo dobro.“

Amila Memić/stav.ba

"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.