Danas, 09.05. je "Dan pobjede nad fašizmom" i u Republici Srpskoj je neradni dan. Ujedno danas je i "Dan Logoraša Bosne i Hercegovine".

Predstavnici udruženja logoraša "Prijedor 92" i "Udruženje Logoraša Kozarac" su obišlli bivši logor Keraterm, Trnopolje, zatim Spomen oilježje u Kozarcu. Tamo smo položili cvijeće i proučili El Fatihu svim ubijenim 92. Ulazak u Logor Omarska nije odobren, a razlog je, neradni dan.

Spomen ploča familije Dženanović u Duračcima. Na ovom mjestu su ubijeni 5 čalnova porodice Dženanović, među njima troje djece.

Mirsad Duratović predsjednik udruženja logoraša "Prijedor 92" kazao je za Kozarac.eu: "Posjetom  bivšim logorima Keraterm i Trnopolje te polaganjem cvijeća na spomen obilježju u Kozarcu obilježili smo 09.maj Dan logoraša u BiH. Sjetili smo se logoraša ubijenih u  ovim logorima ali i svim drugim logorima u BiH. Sjetili smo se i logoraša iz Drugog svjetskog rata. Evropa i svijet danas slave Dan pobjede nad fašizmom. Mi nemamo razloga za slavlje jer smo na svojoj koži 1992 osjetili da fašizam nije pobijeđen. Njemački treći rajh jeste vojno pobijeđen 1945 ali ideja fašizma i nacionalizma nije poražena. Ona i danas živi u svim dijelovima Europe. Arcelor Mitall Prijedor nije dozvolio ni danas posjetu bivšem logoru Omarska? Neki novi oblik fašizma koji Evropa danas toleriše".

Ovaj datum, koji je zapravo Dan pobjede nad fašizmom, uzet je
simbolično kao Dan logoraša, kako bi svijetu pokazali da fašizam još živi i postoji.

Nusreta Sivac ispred apartmana u kojem je provela sa svojim drugaricama jedno određeno vrijeme 1992. Priča mi Nusreta, sa puno gorčine, o njihovom dolasku iz logora Omarska i aroganciji komandanta logora.

Danas mnogi tvrde da su antifašisti. Slušajući mnoge političare, predstavnike vlasti i njihovo hvalisanje kako su oni antifašisti, nikako da shvatim ko su stvarno antifašisti, a ko fašisti. Imam osjećaj da će za par godina logoraši biti fašisti, a oni koji su nas tjerali u logore tamo maltretirali i ubijali, bit će slavljeni kao antifašisti.

Nihad Tadžić se pita: "Kako oni koji su nas protjerali imaju pravo da podižu ovolike spomenike na mjestima zločina, a mi žrtve ni za spomen ploču ne možemo dobiti dozvolu".

Današnje okupljanje bila je prilika da  logoraši još jednom pošalju jasnu i nedvosmislenu poruku: Nikada ne smijemo zaboraviti zločine i stravična mučenja nas logoraša i o tome moramo svakodnevno pričati mladim naraštajima .

Nijaz-Caja Huremović



ZBOGOM MAJU                 Semira Jakupović
U maju, u maju
Pjevale su ptice,
Behari mirisali
I sitno bijelo trunje
po tananom zraku posipali

Pjevali smo o maju
U kojem nam se Tito rodi,
I svi pjevaju o vječnoj  slobodi
I nose štafete i kitice cvijeća
“U  zemlji seljaka na brdovitom Balkanu”
Vladala je neopisiva sreća

I nasta muk i zavlada tama
Prenu nas zadrijemalog oružja zvuk
I zatvori stranice bajke.
Zaplakaše mnoge majke
Prateći sinove na neželjeni put
u nepovrat.

I utihnu počasni zvuk internacionale
I umuknu himna slavenska
I procvjetaše makovi crveni
Purpurni, krvlju obojeni.

Rekosmo zbogom, majevima
Koje po dobroti pamtismo
I teferičima i meracima
I avlijama što puste ostaše
I trešnjama neobranim.

I slušasmo pogrebnu muziku
Razbješnjelih granata
I zatvorismo knjige bajke,
Jer ko još u njih vjeruje
U svijetu u kojem zločin caruje.

Na nesrećnoj planeti
Gdje glave se gube
Za  neodsanjane mitove
Koja ne slavi život
Koja odobrava smrt.

Danas
Nakon više od dvadeset godina
I dalje majevi u novome ruhu
Ostale pjesme u svačijem uhu
Uzdasi nostalgije
Mješaju se  tuga i sreća
I sve je lakša
Naših zelja vreća

Nema mnogih s kojima majeve djelismo
u međuvremenu 
pobijelismo,
ostarismo
ali stare navike sačuvasmo