Izdvajamo

Osuđeni na ukupno 2087 godina zatvora

Tužilaštvo BiH je nedavnim podizanjem optužnice za ratne zločine u Prijedoru, dostiglo brojku od 605 optuženih za ratne zločine u historiji Tužilaštva BiH, saopćilo je Tužilaštvo BiH.

Na ovaj način, postao je pravosudna institucija sa najviše optuženih za ratne zločine, u svjetskim razmjerama, jer nakon tribunala u Nirnbergu i Tokiju, nakon Drugog svjetskog rata, nije evidentiran veći broj optuženih u domaćim ili međunarodnim tribunalima.


Također, krajem prošle godine, donesene su tužiteljske odluke u svim predmetima Kategorije dva, koji su iz tužilaštva Haškog tribunala, kao najsloženiji predmeti proslijeđeni na procesuiranje pravosuđu BiH.

"Optuženi, protiv kojih smo do sada podigli optužnice i kojima je suđenje okončano, u oko 80 posto predmeta, pravomoćno su oglašeni  krivim i osuđeni su na zatvorske kazne. Procesuirani su i osuđeni za ratne zločine nad žrtvama svih nacionalnosti i u svim krajevima naše zemlje.  U Posebnom odjelu za ratne zločine, danas radi oko 100 uposlenih, građana BiH iz svih krajeva naše zemlje, svih nacionalnosti, koji rade kao tužioci, istražitelji, pravni saradnici i ostalo stručno osoblje", kaže se u saopćenju.

Napominje se da je Tužilaštvo BiH proteklu deceniju, radilo sa skromnim budžetskim sredstvima kada je u pitanju procesuiranje predmeta međunarodnog humanitarnog prava, te su njihovi budžeti, čak deset ili dvadeset puta, manji od sredstava međunarodnih tribunala.

Borba da ratni zločini ne ostanu nekažnjeni, jedna je od njihovih primarnih misija, kojom nastoje ojačati vladavinu prava na evropskom putu naše zemlje i odstraniti hipoteku ratnih zločina, koja opterećuje odnose u našoj zemlji, tako što će za zločin, isključivo procesuirati  odgovorne pojedince.

Tužilaštvo BiH intenzivno je razvijalo regionalnu saradnju u naporima za procesuiranje ratnih zločina, te su izuzetno dobri odnosi sa partnerskim tužilaštvima rezultirali procesuiranjem počinitelja ratnih zločina u cijelom regionu, pa se kolegama u Beogradu, Zagrebu i Podgorici, zahvaljuju na saradnji, koja će se intenzivno nastaviti sa još većim intenzitetom u narednom periodu.

"Važno nam je da budući naraštaji u Bosni i Hercegovini, djeca i mladi ljudi, na čije živote su strahote ratnih zločina ostavile  trag i posljedice, više ne žive u strahu od počinitelja ratnih zločina koji se slobodno kreću i da svakog ko je počinio zločin, stigne zaslužena kazna i da u tom procesu nema nedodirljivih. Nastavljamo i dalje u interesu vladavine prava i svih građana naše zemlje i podrška koju imamo od populacije žrtava ratnih zločina, građana naše zemlje, nevladinog sektora, partnerskih policijskih i sigurnosnih agencija, daje nam snagu da nastavimo i u budućnosti", kaže se u saopćenjuTužilaštva BiH.

Avaz

 

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.