Izdvajamo

 

NK Jedinstvo Bihać dobio je novog šefa struke.
Naime,na klupu Bišćana stigao je Nedžad Žerić i naslijedit će Damira Borovca.

Žerić je već vodio sa klupe Jedinstva, a oni stariji navijači pamte i period kada je bio nogometaš ovog kluba.

Određeni su i njegovi pomoćnici.

"U prostorijama kluba dogovorena suradnja sa Nedžadom Žerićem, koji će na klupi naslijediti Damira Borovca. Riječ je o poznatom treneru u našoj javnosti, koji je nosio dres Jedinstva, ali i predvodio crveno - bijele s klupe.

Žerić je u svojoj trenerskoj karijeri vodio omladinsku ekipu Bratstva iz Kozarca, te seniorske ekipe Podgrmeča, Jedinstva, Rudara iz Prijedora i gradišku Kozaru.

Prvi pomoćnik Nedžada Žerića biti će Ervin Smailagić, dok će im pomagati i Elvir Šušnjar, koji i dalje ostaje u Omladinskom pogonu našeg kluba. Pored Smailagića i Šušnjara, za fizičku spremu biti će zadužen prof.Igor Abdihodžić, dok će s golmanima raditi Ermin Begić", stoji u objavi NK Jedinstvo.

Žerić je već danas debitovao i to u šesnaestini finala Kupa BiH gdje je Jedinstvo slavilo protiv Kozare u Gradišci 2:1.

Strijelci za Jedinstvo bili su Momko Kojić i u petoj minuti sudijske nadoknade Ensar Imamagić.

Debi u prvenstvu Žerića očekuje u subotu kada u Bihać stiže Radnik iz Hadžića.

Jedinstvo mora jurišati na tri boda, s obzirom da je trenutno na 14. mjestu, dok je Radnik tri mjesta iznad.

U Radniku se sigurno sa razočarenjem sjećaju sezone kada su u Bihaću poraženi sa 5:3 u pravoj sudijskoj lakrdiji.

Gosti su vodili 3:1, Jedinstvu bi bila potrebna tri boda i uz veliku pomoć sudija domaći su ostvarili cilj.

izvor:sportsport.ba

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.