Izdvajamo

 

Poštovani prijatelji i ljubitelji sporta,

1. jula (petak) krećem na svoj ovogodišnji biciklistički maraton Cirih-Kozarac-Srebrenica-Kozarac, dug oko 2000 km. To je ujedno četvrti put da sam učesnik ovog maratona, čija je polazišna tačka iz Švicarske.

Prvi dio maratona je vožnja iz Ciriha do Kozarca. Planirani dolazak u Kozarac je u srijedu, 6. jula, oko 20 sati ispred Centralnog spomen obilježja u Kozarcu.

Drugi dio započinje 7. Jula, oko 10 sati, takodjer ispred Centralnog spomen obilježja u Kozarcu, odakle cu se sa ostalim Kozarčanima - učesnicima maratona uputiti do Potočara, preko Bihaća, Jajca i Sarajeva. U Potočarima cemo 11. jula klanjati dženazu nevino stradalim žrtvama Podrinja, a potom se zaputiti nazad za Kozarac, gdje bi trebali stići 13. jula, u večernjim satima.
Ako Bog da, vidimo se u Kozarcu i pijemo kahvu!

Hvala Vam na podršci!

Sabit Džonlagić

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.