Izdvajamo

 

Večeras je, u organizaciji Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca - Regionalni odbor Bosanska Krajina i Bosanskog kulturnog centra u Prijedoru, održana radionica: “Usmena tradicija i kamišibaj” za profesore bosanskog jezika i razredne nastave.

Prof. dr. Vildana Pečenković, predsjednica Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca - Regionalni odbor Bosanska Krajina je održala uvodnu riječ i predstavila glavne ciljeve radionice.
Predavanja o usmenoj književnosti, s akcentom na sevdalinku, održala je prof. dr. Amira Dervišević, redovna profesorica na Pedagoškom fakultetu u Bihaću.

Japansku tehniku kamišibaj (nastanak i način na koji se ova tehnika koristi) je, u uvodnom predavanju, predstavila jedina trenerica kamišibaj tehnike u Bosni i Hercegovini mr. sc. Nermina Delić.
Nakon toga je upriličena radionica koja je za temu imala bosanskohercegovačku sevdalinku “Ima l’ jada k’o kad akšam pada”, pod rukovodstvom mr. sc. Nermine Delić.

Učesnici večerašnje radionice su bili profesori bosanskog jezika i razredne nastave iz Prijedora, Kozarca, Sanskog Mosta i Ljubljane.

FB/BKCuPrijedoru

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.