Izdvajamo

 

Da li se razmišljali o tome koliko naša raja, razasuta širom svijeta, tokom godine učini dobra za Mataruško Brdo? Nekako se počesto može čuti minimiziranje učinjenog. Hroničar sam dešavanja od prvog dana povratka u prelijepa naselja lijeve obale rijeke Sane. To su milionska sredstva građana koja su po raznim osnovama završila u rodnom kraju. Bez te podrške, Brdo nam ne bi bilo onako lijepo. Zato svima koji i danas rade u interesu lokalne zajednice, veliko hvala.
Dakle, moramo malo više poštovati sve što smo uradili vlastitim snagama i sredstvima na Mataruškom Brdu. I, dok razmišljate o tome kako je fina raja uradila dosta sjajnih projekata, dolazi nam još jedna informacija od koje rastemo.

Ovog puta, vrijedna, ali baš vrijedna donacija je stigla iz Holandije. Saradnja na relaciji Amar i Fuad Duratović- Humanitarna organizacija “Humano Brdo”, dala je odlične rezultate. Duratovići su iz Holandije na Brdo poslali dvije pametne table i 75 laptopa. U ovom “pismenom” projektu organizacija i troškovi transporta su riješeni zahvaljujući Humanom Brdu.

Školi u Rizvanovićima je uručeno 10 laptopa, a stigla i pametna tabla koja će biti od velike koristi učenicima kao i nastavnom osoblju koje može planirate sadržaje koji dosada nisu bili mogući. Preostali laptopi bit će raspoređeni učenicima školskih ustanova u Hambarinama, Čarakovu, Zecovima, a podrška će stići i do Dječije biblioteke Humanog Brda i drugih mjesta po dogovoru. Jedna pametna tabla i dva laptopa je zavšilo i na Vedrom polju za OFK Brdo.

Ovaj projekat nam govori koliko je važno da budemo članovi Humanitarne organizacije “Humano Brdo”. Kada je riječ o djelu Amara i Fuada Duratovićima, djelo je to koje na najbolji način govori o ovim ljudima. Raditi i misliti na rodni kraj i omladinu Mataruškog Brdo, zaslužuje naše poštovanje. Hvala vam, poštovani Duratovići.

mojprijedor.com

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic