Izdvajamo

 

Nakon što je juče, odlukom menadžmenta, obustalvjena proizvodnja u “ArcelorMittal” u Prijedoru, pitanje je šta će biti sa 780 radnika zaposlenih u prijedorskim rudnicima, od kojih je 600 već poslato kući.

Situacija je teška, mi ne možemo znati šta su namjere vlasnika “ArcelorMittal “, naše je da se borimo za interese radnika – kaže za Srpskainfo Dario Antonić, predsjednik Sindikalne organizacije u ovom preduzeću u Prijedoru.

On vjeruje da će mnoge stvari biti jasnije sutra, za kada je planiran sastanak sa predstavnicima poslovodstva kompanije “ArcelorMittal” Prijedor.

-Nakon tog sastanka i nakon što se posavjetujemo sa kolegama sindikalcima, planiramo da zajedno sa pravnim timom Konfederacije sindikata RS, čiji smo članovi, održimo pres konferenciju – kaže Antonić.

Kako sada stvari stoje, u pitanju je sudbina 780 radnika, od kojih je 600 već poslato kući.

Oko 180 zaspolenih zadržano je na svojim radnim mjestima, na obezbjeđenju, ili na dežurstvu, radi minimalnog održavanja postojenja.

-Preostali radnici su ili poslati na kolektivni godišnji odmor, ili na slobodne dane, koje su naradili prekovremenim radom, ili na kraće plaćeno odsustvo. Nikom još nije zaključena radna knjižica – kaže sindikalac Antonić.

Ipak, otkaza će, neminomvno biti, kakav god da bude rasplet situacije sa proizvodnjom, odnosno sa iskopavanjem željezne rude u Omarskoj i Ljubiji.

Prvi na redu za otkaz su radnici kojima ovih dana ističe ugovor na određeno, a takvih je, prema podacima sindikata, oko 30.

Sindikalci vjeruju da će se dio “problema” rješavati i penzionisanjem veterana, ali napominju da u “ArcelorMittalu” Prijedor ima dosta mladih, kvalifikovanih i sposobnih radnika, bilo da su u pitanju rudari, rukovaoci radnim mašinama ili majstori.

-Još juče,čim se pročulo da je proizvodnja obustavljena, na kapiji su ih dočekali potencijalni novi poslodavci, koji su im ponudili posao – tvrdi Antonić.

On kaže da to ne znači da radnici nisu u problemu, jer većina poslova koja im se nudi podrazumijeva prekovremeni rad i izrabljivanje bez sindikalne zaštite, ali da je u još većem problemu Lakšmi Mital, vlasnik korporacije “ArcelorMittal”.

_Ako je ova obustava privremena, ako odluči da ponovo pokrene proizvodnju, neće to imati s kim, jer će se radnici razbježati. Danas je najlakše kupiti mašine i postrojenja, teško je naći ili osposobiti dobrog radnika – zaključuje Dario Antonić, predsjednik Sindikalne organizacije u preduzeću “ArcelorMittal” u Prijedoru.

srpskainfo.com

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.