Izdvajamo

 

Danas, u džamiji Dera, poslije Ikindija namaza, održana je prigodna svečanost povodom mubarek noći Lejletul-Miradž. U Islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine ova noć se obilježava i kao Dan vakifa.
Medžlis IZ Kozarac već više godina nastoji da afirmišu nove i od zaborava otrgnu stare vakife i njihove vakufe kroz obilježavanje Dana vakifa.

 

 Cilj organiziranja obilježavanja je ukazivanje na značaj i ulogu vakufa u nešim krajevima, kao i na njihov sadašnji položaj i stanje. Zatim promovirati vakufe i nova uvakufljenja, doprinijeti procesu zaštite, očuvanja i unaprijeđenja vakufa.


U svom uvodnom obraćanju Džafer-ef Čelenka imam u džematu Dera, je između ostalog ukazao na važnost ova dva događaja, ističući s jedne strane počast koju je dobio Muhammed a.s. od strane Allaha dž.š. a to je noćno putovanje Muhammeda a.s. u nebeska prostranstva, u kojima mu je propisan vjerski obred – namaz.

 

Zehrudin.ef Beganović, imam u Džematu Alići.Sotići, je održao veoma nadahnuto predavanje na temu Lejletul-mi'radž-a.
“U ovoj večeri, nakon mnogo teških trenutaka u svom životu, poslanik Muhammed a. s. je doživio veliku čast. On je u jednom kratkom djeliću noći prenesen nadnaravnom silom iz Meke u Jerusalem, a otud je uzdignut u najviše nebeske sfere. Noć Miradža se smatra jednom od najviših mudžiza, odnosno nadnaravnih čuda koja su svojstvena samo Allahovim dž. š. poslanicima” kazao je Zehrudin-ef Beganović

 

Na kraju, prisutnima se obratio Glavni imam Medžlisa Kozarac Hafiz Amir ef Mahić prigodnim i veoma poučnim vazom i na kraju poručio "U porodici ulažite u namaz, a u zajednici ulažite u vakuf. To dvoje ako uspijete, najveći ste kapital u porodici i zajednici stekli".

 

Po završetku programa, povodom proučene hatme od strane svih kozaračkih imama, poklonjena je hatmena dova svim kozaračkim vakifima, koju je proučio Hafiz Muharem-ef Šeperović

Nijaz-Caja Huremović

Samo oni koji se plaše da zauzmu neki stav u životu, prihvataju na sebe ulogu dobre duše. Uvijek je neuporedivo lakše vjerovati u sopstvenu dobrotu, nego se sukobiti sa drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpjeti uvredu ne uzvrativši je, nego smoći hrabrost i upustiti se u borbu sa jačim od sebe; uvijek možemo reči da nas bačeni kamen nije pogodio, a onda tek noću, u samoći, oplakivati, svoj kukavičluk... Trgni se čovječe.