Izdvajamo

 

Večeras se posebna ramazanska atmosfera osjetila i na zajedničkom iftaru džematlija džemata Alići-Softići. Iftar je organizovan ispred Mesdžida (Mejtafa) Alići-Softići. Izuzetno obilnom iftaru prisustvovalo je oko 80 vjernika.
Već tri godine svakog mjeseca Ramazana, harem Mesdžida Alići-Softići bude pun vjernika ovog džemata kako bi zajednički iftarili i kroz druženje i molitve pokazali odanost i ljubav prema Gospodaru i svoju privrženost vjerskoj zajednici.

 

Posebnu pohvalu zaslužuju omladinici, džematlije i žene džematlinke, na trudu oko priprema svega oko iftara.

Ukusna hrana, lijepa atmofera su učinili da ovaj iftar bude nešto posebno za džematlije ovog džemata.

Nakon zajedničkog iftara uslijedilo je neformalno druženje džematlija.

Molim Allah dž.š. da nagradi sve učesnike ovog hairli druženja.


Nijaz-Caja Huremović

 

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.