Izdvajamo

 

 

Piše: Mirsad Glamočanin

 

Djelujući na raznim poljima Fond solidarnosti iz godine u godinu uspjeva sa svojim aktivnostima obezbjediti adekvatne pomoći onima koji se nađu u potrebi. Putem razgranate infrastrukture Medžlisa IZ-e Kozarac koja djeluje na cijelom terenu dolazi se do adekvatnih informacija o porodicama ili pojedincima koji imaju određene potrebe kojima Fond solidarnosti može da pritekne u pomoć.

 

Uoči samog ramazana pristupilo se obezbjeđenju pet porodica sa namjernicama za cijeli mjesec. Za tu namjenu obezbjeđeno je 1600,00 KM. Dio ovih sredstava obezbjedile su dvije porodice iz Amerike i to Avdić Hazim i Šefika sa djecom 450,00 dolara (Seattle), i Talić Senad i Minka 100,00 dolara (Portland). Ostatak sredstava su nenamjenski uplaćena sredstva na blokove Fonda solidarnosti koja su uplaćivale naše džematlije u Kozarcu.

 

Na pomenuti način kupljeni su prehrambeni i higijenski artikli za ove porodice, a u skladu sa njihovim potrebama za mjesec ramazan.

 

Pomoći su uručene:

Talić Rasemi koja živi sa kćerkom i unukom u Hrnićima (zaseok Mujkanovići).


Starici Alihodžić Temami iz Gutića koja živi sama.

 

Petočlanoj porodici Huseinović koja je usljed katastrofe koja je zadesila njihovo naselje i kuću u Šerićima (Zenica) privremeno nastanjena u Kozarcu.

 

Porodici Bošnjak koju je takođe sudbina nemilih događaja koji su zadesili srednju Bosnu natjerala da napuste svoje domove i da utočište nađu u Kozarcu.

 

Starici Elkaz Seidi iz Kamičana koja živi sama.

 

Ovim putem se nasrdačnije zahvaljujemo svima onima koji podupiru Fond solidarnosti u njegovim aktivnostima, a Allaha dž.š. molimo da im iz obilja Svoga mnogostruko nadoknadi.

 

MIZ Kozarac

 

 

 


 


Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.