Izdvajamo

IME MI JE BOSNA        SEMIRA JAKUPOVIĆ

 
Mojoj domovini Bosni I Hercegovini povodom 1. Marta, Dana nezavisnosti

Ime mi je Bosna I Hercegovina
I stara sam hiljadu i više godina
Kažu da sam ponosna
Satkana od čistih rijeka,
Jezera, ravnica i planina

Zovu me Bosna
I k’o što dobri Mak reče,
Bijah gola, bosa i prkosna
Zapamtih kraljeve i kraljice silne
Iz dinastije Kotromanića

Prohujaše kroz mene burna vremena
Osvojala me carstva velika
Zapamtih mnoge
Sisteme, režime i vladavine
Dizale se oko mene velike buke
I ostajale gluhe tišine

Na meni se lomili časovi historije
Zapamtila sam desant i slavne bitke
Primala sam izgnane u svoje okrilje
Savijala ih pod svoja krila
I uvijek dostojanstvena bila.

Kažu da imam dobre ljude
Da volim merak i
Da se u meni najljepše pjeva
Ko se moje vode napije
Da iz mene otići ne umije.

Da sam mala, ali moćna
da svako za mene pita
crvene mrlje još uvijek su po meni
I doline zlatnoga žita.

Obojena sam nebom plavim
Žutim suncem i
Bijelom bojom mira
Ne želim da budem tužna
I kada boli
U meni harmonika svira

U mom srcu Sarajevo kuca
Znaju me po Sarajevskom atentatu
Po Gavrilu Principu
I Prvom svjetskom ratu

Poznaju me po mnogo ljepšim stvarima
Po snješnim planinama, žičarama
I Zimskim olimpijskim igrama
Bila sam centar svijeta
Sjaj u očima svakoga djeteta

Preživjela sam mnoge opsade
Dizala se iz pepela
Kao Feniks ptica
U sebi sam sakrila neisplakane suze
I nisam skidala osmijeh sa lica.

Ranjena sam bila mnogo puta
Udarali me bjesomučno
U moja krhka ramena
Iz bola sam crpila snagu
I čuvala za bolja vremena

Još uvijek vidam svoje teške rane
Ali neću nikada pasti na koljena
Po mojim poljima mirišu ljiljani
I zovu me zemlja voljena.


Danas slavim svoju nezavisnost
Ko čeka, taj i dočeka
svjetlost na kraju tunela
Krhka sam kao dragocjena vaza
Al’ ipak čvrsta kao stijena.

Neka je sretno svim ljudima dobre volje
Koji osjećaju da sam im majka
Priča sam sa sretnim završetkom
U srcu Evrope, najljepša bajka.

 

 

SEMIRA JAKUPOVIĆ 


Zato necu da cutim, nego necu prestajati pricati, pricat cu o prošlosti, pricati o istini, a ti sine moj i djeco naša, slušajte i pamtite, pamtite i zapamtite, zapamtite i ne zaboravite, jer ko nema prošlosti nema ni buducnosti.