Izdvajamo

27. januar se obilježava kao Dan holokausta u cijelom svijetu.

U Londnu je održana komemoracija za žrtve genocida u drugom svjetskom ratu, te Bosni, Kambođi, Darfuru i Ruandi.
Povodom ovog dana, Semira Jakupović je napisala jednu lijepu pjesmu.

PURPUR SEMIRA JAKUPOVIĆ

U jednom danu

Sruši se svijet koji dugo gradismo.

Prozračno

plavo nebo

Parale su granate

Kao suvišnu staru haljinu.

U glavi košmar

Miješaju se dvije slike

Ljepotu vatrometa

Zamijeniše purpurne boje

I mirisi baruta.

Ljepotu ljetnoga pljuska

zamijeni suluda igra

pucnjave i metaka.

I mirisi ljeta

Pomiješaše se

S okusom

Ustajale krvi i ljudskoga mesa.

U jednome danu zatvori lattice svaki cvijet

I sruši se svijet koji dugo gradismo.

Uzalud su se uplašene usne micale

Riječi teške su ubijale

i molitve nisu odslušane.

Otvori se dno abeza

Neko ljudska srca izreza

Da pate bez prestanka.

Ljudi se u

čudu pitaše,

“Da li nas to stiže kijametski dan

Ili je ovo samo san

Iz kojeg se želimo što prije probuditi?.”

I nakon mnogo ljeta

Još žrtve prebrojavamo

Nada nas napušta

Mnogima trag se gubi

I ništa o njima ne znamo

U san nam dolaze

Humke su još tople

Suze se još nisu osušile

Crveno nas ne podsjeća na ljubav

Nego na krv,

Na nepovratne gubitke

Purpor

I umor

I tih, a gromak šapat

Ne ponovilo se……

****Posvećeno svim žrtvama genocida u BiH i širom svijeta.

Dug nas živih prema mrtvima je nezaborav.

Da se više nikada nikome ne ponovi.******


Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.