Izdvajamo

Kad god se vratim, uhvati me nostalgija.Mislila sam da će godinam biti lakše. Naprotiv, svake godine je sve teže i teže.
U ovakvim trenucima uvijek me spašava moja inspiracija i poezija, pa evo jedne novonastale iz moje pjesnicke radionice.


PROLJETNI RASTANAK Semira Jakupović

Još jedan rastanak

I suza što skriti se neda

Ostavljanje odjeće za drugi put

Spakovani koferi i

Tuga na licima najmilijih

Plačem u sebi kao dijete

Dok mahanje se gubi u daljini

Po ko zna koji put koža mi postaje tijesna

Duša je plaha, bijesna

Dokle stranac u svojoj domovini

Dokle stranac u tuđini

Ko sam, gdje sam, gdje pripadam?

Kao uz inat sunce me ispraća i ovog aprilskog jutra

Već razmišljam o dolasku opet, o novom sutra

San o povratku blijedi, starimo

Daljina je svake godine

Sve veća i veća.

Na travi je rosa i čuje se cvrkut ptica

Sana teče kuda je oduvijek tekla

Talasi miluju njene obale

Vrbe se sa talasima ljube

Napuštam rodni zavičaj i kuće se već iz vida gube

Eh, sunce, sunce!

Zašto baš na dan mog odlaska ovako griješ

I u lice mi se smiješ

Dok behar na drveću stoji kao kruna

A duša je u isto vrijeme

I prazna i puna.

Do skorog viđenja,

Draga moja, zemljo!

Iako u tebi ne živim,

Ti ostaješ u meni do Sudnjega dana

Svi putevi uvijek do tebe vode

Tvoja me blizina liječi

Tvoje je ime vječno na usanama


Nema saudijskog islama, bosanskog islama, turskog islama. Ima jedan Islam koji vrijedi za sve ljude.

Mr. Safet Kuduzović