Poezija

Piše: Šerif Velic

Profesor je stajao pred grupom studenata na času filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je čas počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio je lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jeste.

Postoji jedna prostorija koje se grozim… naime sigurna sam da nisam sama… naime to je jedna cekaonica u domu zdravlja… naime nikad mi nije bilo jasno rijesenje prostora zgrade doma zdravlja…

Piše: Semira Jakupović

Dok sam kao srednjoskolka citala poznatu poemu Ivana Gorana Kovacica, pod nazivom Jama, nikad nisam ni u snu pomislila da cu jednoga dana stajati nad jednom takvom jamom I zaliti glasno clana porodice, te mnoge druge I znane I neznane.

E pa ne znam kako al´ vazda mene snađu nake situacije...

Piše: Semira Jakupović

Posveceno svim preživjelim logorašima

Pise: Semira Jakupovic

Ima na Balkanu jedna zemlja koja se graniči sama sa sobom. Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada. Gdje nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gdje vozovi kasne po redu vožnje. Gdje svi igraju fudbal, a pobjeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci. Svi žure na posao, a niko ne stiže na vrijeme. Gdje osmočasovno radno vrijeme traje dvanaest sati.

Pise:Satko Mujagic