Pise: Semira Jakupovic
Masuci evo odlazi jos jedno ljeto
I oprasta se s dugim ljepljuvim danima
I zvjezdama sto trepcu slabim sjajem
I odlaze na pocinak
I vrucim, znojnim satima sa mirisom omore
Septembar
Evo, na nasa vrata
Razdragano kuca
Voce puca od plodova
I slatke vreline
U sjecanje dopiru
Mirisi sljivovog pekmeza,
Te slatke mase
Sto djeca lizu sa prsta
I zavrsavaju s okusom kiselog kupusa
I usahlog koma
Iz sna me nevoljko bude
Tupi udarci sjekire
I najavljuju dolazak
Nepozeljne gosce zime
Nabuhle vode
Prave poplave i ruse negdje mostove ,
Slatki miris bostanove kore
Najavljivaju zimu
A ljeto odnosi svu tu toplinu
I oduzima nam jos jednu bajku
U kojoj “bijase jednom jedno ljeto…”
Do mene dopiru skolska zvona
I mirisi novkopljenih knjiga
Sto cuvaju tajne o svijetu od iskona
I polako otvaraju put u novi svijet
Dok
Septembar I dalje radosno siri svoja krila
I suncu baca prasinu u oci
Grohotom se smije njegovoj nemoci
Dok lisce pravi cilim ogoljeloj zemlji
I pjeva pjesmu prirodi u cast.