Izdvajamo

Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša "Prijedor '92", za "Avaz" je komentirao slučaj Bahrije Ambešković, žrtve ratnih tortura u logoru Sušica, koja je nakon odbijanja tužbe protiv RS dobila rješenje o plaćanju sudskih troškova u iznosu od 3.500 KM.

- Mnoge žrtve ratne torture koje su tužile RS zbog naknade materijalne i nematerijalne štete za vrijeme provedeno u logoru, za maltretiranje i mnoge druge oblike zlostavljanja bile su odbijene na sudu, jer su prošli zakonski rokovi za podnošenje tužbe. Prema zakonima RS, to su zastarjeli slučajevi - kazao je Mirsad Duratović.

Potom je dodao da su prošli rokovi za podnošenje zahtjeva za isplatu štete, te, shodno tome, ljudi gube parnice na sudu i moraju platiti sudske troškove.

- O tome se mnogo pričalo. Čak su se i pokrenuli neki sudski sporovi protiv tih odluka - naglasio je bivši logoraš.


On je istakao da su i u Prijedoru imali puno takvih slučajeva. Neki ljudi su i platili te kazne. Međutim, u posljednje vrijeme manje je ovakvih slučajeva, jer postoje neke zakonske mogućnosti da, oni koji su dobili kaznu, izbjegnu plaćanje.

- Suština je da ljudi koji su preživjeli torture na kraju moraju platiti tom sistemu što su se drznuli da traže svoje pravo i obeštećenje za sve što su prošli - kazao je Duratović.

Također, on smatra da ljudi u slučajeve ulaze nepripremljeni te je za očekivati takav ishod.

- Ništa ne opravdava ovakav sistem. Bezobrazluk je da se traži bilo kakva naknada - na kraju je zaključio Duratović.


Avaz

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic