Izdvajamo

Od predaje zahtjeva proteklo gotovo punih pet godina, a do realizacije nije došlo

Predsjednik Skupstinu grada Prijedora Ajdin Mešić sazvao je za 12. novembar sastanak odborničkih klubova radi upoznavanja s rješavanjem zahtjeva za podizanje memorijala za 102 ubijene djece Prijedora.

Roditelji ubijene djece zahtijevaju od lokalnih vlasti da se most između starog dijela grada i centra Prijedora rekonstruira u memorijalni most ubijenoj djeci, koji bi ustvari predstavljao spomen-obilježje za ubijenu djecu u periodu od 1992. do 1995. godine.

 

Iako je od predaje tog zahtjeva proteklo gotovo punih pet godina, do realizacije nije došlo.

– Skupština grada, zbog niza opstrukcija, nikada se nije izjasnila o zahtjevu roditelja ubijene djece – naveo je ranije u pismu predstavnik roditelja ubijene djece grada Prijedora Fikret Bačić.

Obrazloženje gradskih vlasti bilo je ranije da je za to neophodno izvršiti izmjenu regulacionog plana. Međutim, roditelji ubijene djece su napomenuli da u centru Prijedora postoji niz spomenika koji su podignuti, a da prethodno nije došlo do izmjene regulacionog plana, te da je jedan od njih i “Kameni cvijet”, otkriven u spomen pripadnicima bivše Vojske RS i policije.

Da bi bili ravnopravni s drugim građanima Prijedora, koji su već dobili spomenik za svoje poginule, roditelji djece Prijedora traže da se most na kanalu Berek, u ulici Ahmeta Babića, imenuje u Memorijalni most ubijenoj djeci Prijedora 1992.-1995. godine.

 

– Most nas povezuje s onim vremenom kada su u Prijedoru vladali harmonični odnosi među ljudima različitih identiteta, ali nas on, kada bude saniran i pretvoren u memorijal, povezuje i s budućim vremenima u kojima će upravo taj most biti simbol da bi se sadašnji Prijedor mogao suočiti s činjenicom da su u posljednjem ratu među hiljadama ubijenih i poginulih stanovnika stradala i nedužna djeca. Taj most će biti najupečatljiviji simbol naše ljudskosti i zdravog odnosa prema tragičnoj prošlosti. Takav most je prilika da se, napokon, pruži iskrena ruka pomirenja među onima koji su se našli na različitim stranama u posljednjem ratu, u kojem su desetine hiljada Prijedorčana doživjele ogromnu patnju, progon i stradanje – naveo je predstavnik roditelja ubijene djece grada Prijedora Fikret Bačić.

 

Avaz

 

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović