Izdvajamo

Napisati kratki istorijat jednog ovakvog kluba, koji postoji već punih 26 godina, je dosta nezahvalno i komplikovano. U Par rečenica gotovo nemoguće sve ispričati.
Priča BKC "Kula" Küssnacht am Rigi - CH, započinje 1992.godine, u ono burno vrijeme kada je politička situacija u BiH bila alarmantna.
Ipak krenimo redom:

Osnivacka Skupstina, Dottikon Kanton AG (Restoran Sternen).
28.02.1992
Na skupstini je prisustvovalo 280 osoba iz raznih krajeva BiH kao i Svicarske a cilj osnivanja je bio veoma alarmantna politicka sigurnosna kao i socijalna situacija u domovini. Vec godinu dana ranije je jedna mala grupa od 18 osoba pokrenula inicijativu osnivanja jednog vida zajednice koja ce okupiti bosanskohercegovacku populaciju na jednom mjestu i pomoci u raznim segmentima drustva.


„BKC Kula“ je u svome djelovanju u periodu od pocetka 1991 do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma bila druga destinacija svih Bosnjaka u dijaspori samim tim je bila domacin mnogih posjeta iz politickog, vojnog, intelektualnog, umjetnickog i estradnog vrha Bosne i Hercegovine.
Samo u te prve cetiri godine je uspjela na celu sa tadasnjim predsjednikom da organizira mnoge konvoje humanitarne pomoci upucene za Bosnu i Hercegovinu, aktinvo je djelovala u vezi bosnjackih klubova diljem Evrope a u samom drzavnom vrhu je
uzivala u velikoj reputaciji.
Ovdje je vazno navesti da „BKC Kula“ okuplja sve Bosnjake na prostoru Kantona Schwyz u Švicarskoj ali i da je njeno clanstvo pretezno sa podrucja podkozarske regije ili Grada (Opštine) Prijedor a radi se o 95% njenih clanova.

„BKC Kula“ je u sklopu svoje reorganizacije pocetkom 2014 krenula u ponovno omasovljavanje svoga clanstva, koje je kako po starosnoj tako i kadrovskoj stukturi zasigurno jedna kvalitetna i sposobna zajednica. Samo za kratak period od sest mjeseci je uspjela povisiti svoje clanstvo za 500%, smanjiti starosni prosjek za 50% sto je garant opstanka iste zajednice. 2015 zbog velikih poplava u domovini BiH je „BKC Kula“ za svega sest sedmica aktivnog rada sa jednim veoma malim timom, od svega 10 clanova kriznog staba, uspjela poslati tri kamiona kvalitetne pomoci za BiH od preko 70 tona, a radi se pretezno o hrani, lijekovima, higijenskim produktima, alatu i naravno jedna trecina je bila i nova roba kako za djecu tako i za odrasle osobe.
Cilj „BKC Kula“ je da sacuva bosansku tradiciju, kulturu na prostorima Kantona Schwyz i odrzava dusevnu, socijalnu, drustvenu i privrednu vezu sa svojom domovinom Bosnom i Hercegovinom.

Pored navedenog nas rad se zasniva na integraciji nasih sugradjana u Svicarsko drustvo i asimililaciji nasih gradjana u Bosansko Hercegovacku kulturu i tradiciju. Upravo to radimo kroz nas KUD (kulturno umjetnicko drustvo) koje je prvo bosanskohercegovacko kulturno umjetnicko drustvo na teritoriji svicarske. Isto tako se mozemo pohvaliti da smo velika finansijska sredstva ulozili u prvu Bosanskohercegovacku ambasadu u glavnom gradu Svicarske u Bernu u ulici Spitalgasse, znaci da smo imali drzavnicku ulogu za vrijeme agresije, isto tako smo aktivno ucestvovali u izgradnji drzave, a sad radimo na edukaciji nase djece koja su upravo ovdje rodjena.
Zbog velikog interesa smo pokrenuli i prjekat „Bosanska kuca“, kao sopstveni prostor koja ce imati svu potrebnu infrastrukturu za bilo kakve izazove. Trenutno radimo na navedenom projetku koji planiramo okoncati 2023 i vrlo smo zadovoljni sa odzivom donatora projekta.

BKC Kula

 

 

 

 

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.