Piše: Drago Perković

U ''TLOCRTU ZAKONA VLADE RS-e O ŽRTVAMA RATA'' prava,izmedju nebuloza, NE MOGU ostvariti osobe koje su, kako tvrdi zakon, bile članovi neprijateljske vojske i paravojnih formacija, to jest osobe koje su preživjele logorska mučenja, silovanja i druge torture širom RS-a, a druge su nacionalnosti...ratni zločin nad njima nije ratni zločin....ovo je zakonodavna riječ istih onih čija je (para)vojska počinila najteže ratne zločine upravo nad onima izvan zakona... logoraši Bošnjaci i Hrvati ima da se proglase zarobljenicima “neprijateljske vojske” i time isključe iz eventualnih moralnih ili materijalnih zadovoljština.. oni i jesu uzroci krvoprolića...i tačka
slag'o sam, dakle, da sam izveden iz stana u majici kratkih rukava, nezakopčanih hlača i nevezanih tena...slag'o sam da su me mlatili k'o vola u kupusu..slag'o sam 400 dana Keraterma, Omarske, Manjače, Batkovića i Kamenice....slag'o sam Esu, Čehu, Verigu, Bugaru, Irfu, Milenka, Senada, Šolaju, Zeku, Zvonku, Ivanovića ili Iliju..lažem da ne spavam 25 godina...slag'o sam jer nisam im'o čiste namjere...znali su to nebeski..da nisam spriječen zločinario bi nad srpskoj nejači...nad djecom, ženama, starim i nemoćnima..Hoće li mi, donošenjem zakona, možda, biti sudjeno u odsustvu ???