Još jedna grupa mladih iz Italije dolazila u Prijedor, zanimali ih bivši logori i spomenici podignuti u gradu. Ovaj put su to bili najmlađi, djevojčice i dječaci od 16 godina iz Parme koji se tamo odakle dolaze identifikuju kao grupa Bosnia. Pomno su slušali Nusretu Sivac i mene, u Keratermu, Trnopolju, niko od njih nije ni na mobitelu tražio neko drugo interesovanje.

Potomci onih koji su bili zatočeni u tim logorima u velikoj većini nisu nisu nikada obišli barem jedno od tih mjesta stradanja u Prijedoru. Kako to da djeca iz Italije, mladi Italijani, pokazuju interes za prijedorske logore a da takav interes nemaju potomci onih koji su prošli kroz te logore ili bili ubijeni u njima? Nisu to više ni djeca, mnogi od njih su tridesetogodišnjaci i redovno ljetuju u Bosni i Hercegovini, ali logori im nisu interesantni niti priče onih koji su živi svjedoci tog vremena i logora.
Nešto ste vi ljudi ozbiljno pogriješili, vi bivši logoraši, na vas prije svih mislim, na vas 28.000 hiljada koji se volite busati u prsa da ste bili u jednom od prijedorskih logora. Mladi Italijani će vidjeti te logore, ali teško da će ikada završiti u njima, za vašu djecu baš nisam siguran, fašizam će ih pronaći nespremne kao što je i vas onomad.

U pratnji djece iz Parme bio je i jedan svećenik, došli su skromno u starijim kombijima, spavali u Kući mira u Kozarcu, i otišli dalje da posjete brojne druge lokacije u Bosni i Hercegovini. Teško da možemo zamisliti tako nekog imama da vodi djecu na mjesta stradanja ljudi koji nisu iz njegove interesne vjerske grupe. Što bi rekao bivši vrhovni poglavar IZ: „Kome ba mi da se prilagođavamo!“.

Edin Ramulić