Izdvajamo

 


U punoj dvorani Akademije za obrazovanje u Beču obilježen je Dan bijelih traka u znak sjećanja na sve žrtve etničkog čišćenja na području Prijedora. “Ovaj događaj je naglasio važnost sjećanja na zločine koji su tada počinjeni i poslao poruku da se samo faktičkim znanjem možemo boriti za istinu i kulturu sjećanja”, porčuju organizatori.

 

Među diskutantima su bile renomirane ličnosti iz oblasti umjetnosti, akademske zajednice, historije i politike:
Anita Zečić, umjetnica i inicijatorica izložbe „Prijedor 92“, naglasila je koliko je bitna kultura sjećanja i kako je promiče kroz svoje izložbe širom Evrope;

Amel Bešlagić, autor filma „Mirage“, potvrdio je koliko su važni prostori za kulturu sjećanja;

 

Dr. Jasmin Medić, historičar, istakao je koliko je bitno prezentirati naučne činjenice u borbi protiv negatora genocida i revizionista;
Prof. Milica Tomić iz Beograda naglasila je značaj umjetnosti za kulturu sjećanja i govorila o svom projektu „Četiri lica Omarske“;
Dr. Vedran Džihić, politolog, dao je uvid u ideologiju koja stoji iza ovih zločina i naglasio da ta ideologija i dalje postoji u različitim oblicima.

Posjetioci su imali priliku pogledati izložbu Anite Zečić, dok je Sanjin Jakić ispred Asocijacije Bosna predstavio maketu logora Omarska.

Predsjednik Consilium Bosniscum-a, Damir Saračević, u svom uvodnom govoru je naveo određene činjenice vezane za masovne zločine u Prijedoru i važnost kulture sjećanja u procesu ozdravljenja pojedinca i društva.

Kroz noć je vodio bečki vijećnik Ibrahim Kaniža, koji je također bio moderator panel diskusije.

“Ovaj događaj je impresivno pokazao da se sjećanje na zločine u Prijedoru i očuvanje historijske istine moraju održavati kroz razne umjetničke i naučne doprinose, da se tako nešto više ne bi nikome i nikada ponovilo”. poručuju iz Akademije za obrazovanje u Beču.

N1

U perverznoj realnosti, dželati i ubice su dobile svoje obilježje i istorijski pomen. Naime, U bivšem Društvenom domu Trnopolje, mjestu gdje se nalazio jedan od najzloglasnijih prijedorskih logora, otvorena je spomen-soba poginulim vojnicima Vojske Republike Srpske.

Koliko bolestan moraš biti da to uradiš?

Zamislite spomen-sobu posvećenu snagama Vermahta u Mathauzenu ili Aušvicu? Ne možete? Dabome da ne možete. Zato u nas može sve.

Dragan Bursać