Izdvajamo

 


U punoj dvorani Akademije za obrazovanje u Beču obilježen je Dan bijelih traka u znak sjećanja na sve žrtve etničkog čišćenja na području Prijedora. “Ovaj događaj je naglasio važnost sjećanja na zločine koji su tada počinjeni i poslao poruku da se samo faktičkim znanjem možemo boriti za istinu i kulturu sjećanja”, porčuju organizatori.

 

Među diskutantima su bile renomirane ličnosti iz oblasti umjetnosti, akademske zajednice, historije i politike:
Anita Zečić, umjetnica i inicijatorica izložbe „Prijedor 92“, naglasila je koliko je bitna kultura sjećanja i kako je promiče kroz svoje izložbe širom Evrope;

Amel Bešlagić, autor filma „Mirage“, potvrdio je koliko su važni prostori za kulturu sjećanja;

 

Dr. Jasmin Medić, historičar, istakao je koliko je bitno prezentirati naučne činjenice u borbi protiv negatora genocida i revizionista;
Prof. Milica Tomić iz Beograda naglasila je značaj umjetnosti za kulturu sjećanja i govorila o svom projektu „Četiri lica Omarske“;
Dr. Vedran Džihić, politolog, dao je uvid u ideologiju koja stoji iza ovih zločina i naglasio da ta ideologija i dalje postoji u različitim oblicima.

Posjetioci su imali priliku pogledati izložbu Anite Zečić, dok je Sanjin Jakić ispred Asocijacije Bosna predstavio maketu logora Omarska.

Predsjednik Consilium Bosniscum-a, Damir Saračević, u svom uvodnom govoru je naveo određene činjenice vezane za masovne zločine u Prijedoru i važnost kulture sjećanja u procesu ozdravljenja pojedinca i društva.

Kroz noć je vodio bečki vijećnik Ibrahim Kaniža, koji je također bio moderator panel diskusije.

“Ovaj događaj je impresivno pokazao da se sjećanje na zločine u Prijedoru i očuvanje historijske istine moraju održavati kroz razne umjetničke i naučne doprinose, da se tako nešto više ne bi nikome i nikada ponovilo”. poručuju iz Akademije za obrazovanje u Beču.

N1

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?