Izdvajamo

 

Danas su Kozarčani nizom sadržaja prisjetili se 24. maja 1992. godine i stradanja bošnjačkog naroda. Cilj ovog skupa da se još jednom potvrdi istina koja se ovom narodu desila

 

 U znak sjećanja na 24. maj 1992. godine, datum kada je počela golgota Kozarčana, više stotina mještana ovog kraja danas se nakon džuma-namaza u tužnom mimohodu od Mutničke džamije pridružila komemorativnoj manifestaciji na šehidskom mezarju u obližnjim Kamičanima.

 

 Na Spomen obilježju u Kozarcu, gdje o težini stravičnog zločina svjedoči više od 1.240 imena nevino ubijenih, položeno je cvijeće i proučena Fatiha.

 Ujutro su članovi Planinarskog društva Mrakovica Kozarac položili cvijeće u Spomen obilježje, a nakon toga krenuli na pohod na Kozarački kamen. Želja im je da buduće svake godine na ovaj dan organizuju pohod na Kozarački kamen i na ovaj način obilježe ovaj dan.

 Cvijeće su na Spomen obilježje položile i članice žena Udruženja "Kamičani 2015". Kažu da je ovaj datum za njih vrlo bolan.

- Tradicionalno obilježavamo ovaj dan. Većina žena su majke šehida, sestre, supruge , kćerke i unuke. Ovo je za nas veoma bolno i nastojimo da na bilo koji način to obilježimo, pa makar i polaganjem cvijeća - kazale su članice Udruženja žena Kamičani.

 

Cvijeće u Spomen obilježju položio je i predstavnik Humanitarne organizacije Kozarac, Enes Garibović

 

 Ovdje smo da sebi ponovimo, a da svima koji nas čuju kažemo, da su tog 24.maja 1992.godine naši dojučerašnji prijatelji, naše radne kolege, naše pravoslavne komšije Srbi započeli oružani napad na naš Kozarac i naša okolna Bošnjačka-Muslimanska naselja. Te da su nas uslijed izljeva svoje mržnje i neprijateljstva svirepo ubijali i tako ubili više od 1200 naših članova porodica, da su nas u logore pozatvarali, gdje su nas maltretirali i svakodnevno mučili, da su naše majke i sestre silovali, dok su našu imovinu organizovano pljačkal, naše kuće i džamije rušili i palili, cijeli naš Kozarac na kraju opustošili, sa zemljom sravnili. Te nas na koncu sve sa naše rodne grude protjerali. poručio je Hfz.Amir ef Mahić.

 

 Ovaj strašni zločin nije imao opravdanje ni moralno ni pravno, već je bio čin nečovječnosti koji je ostavio trajne ožiljke na zajednici i cijelom društvu. Uprkos svemu tome, svijetlost nade je ostala prisutna. Ona očituje u hrabrosti onih koji su preživjeli i posvećenost onih koji su se zalagali za pravdu i pomirenje. Zato sa ovog mjesta moramo kazati i odati poštovanje našim imamima, prema našim džematlijama, prema ljudima koji su radili iz godine u godinu na pomiranju. Njihova snaga, istrajnost su inspiracija za sve nas da nastavimo na izgradnji društva koje je utemeljeno na poštovanju razumjevanju i solidarnosti.
Dok održavamo ova sjećanja obećavamo da ćemo se uvijek sjećati žrtava, da ćemo njihova imena čuvati u našim srcima, kao simbole nepravde koje se ne smiju ponoviti.
Nastavit ćemo raditi na stvaranju društva gdje su različitosti obogaćenje, a ne razlog za sukobe. Poručio je hfz. Mehmed ef. Kudić Muftija bihaćki.

 

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ