Izdvajamo

 

U Prijedoru je danas obilježen Međunarodni dan nestalih osoba. Ovo je grad je u Bosni i Hercegovini na samom vrhu po broju nestalih osoba za kojima se traga od ljeta 1992.godine. Od nadležnih institucija je još jednom zatraženo da pruže značajniju podršku u pronalasku 492 Prijedorčana nesrpske nacionalnosti kojima se od ljeta 1992.godine gubi svaki trag.

Tokom protekle godine u Bosni i Hercegovini je identifikovano svega 150 ekshumiranih osoba. Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, ekshumirano je svega 80 žrtava. Među nestalim osobama su i članovi porodice Dženanović iz prijedorskog naselja Duračci.

Ešef desetljećima traga za posmrtnim ostacima sina Alena ubijenog u 4 godini, kćerke Ajdine koja je imala samo 9, sestra Naida 17 godina. Ešefova suprga je ubijena u 32 godini života. Fikretu Bačiću su ispred porodične kuće u selu Zecovi kod Prijedora ubili dvoje djece, suprugu, majku, snahe i njihovu djecu,… Desetljeća prolaze, a on i dalje traga za njihovim posmrtnim ostacima.

Na gradskom trgu u Prijedoru danas su pročitana imena ubijenih Prijedorčana u period 1992.-1995. godina.

U sklopu obilježavanja Međunarodnog dana nestalih osoba održana je i javna tribina “Porodice nestalih- život u neizvjesnosti”. Predsjednica Udruženja Prijedorčanki “Izvor“ Seida Karabašić kaže da je tokom rata na području ovog grada ubijeno 102 djece i 256 žena, među kojima i deset djevojčica.

 

Posmrtni ostaci 84 žene i djevojčice još uvijek nisu ekshumirani. U knjizi ubijenih i nestalih Prijedorčana “Ni krivi ni dužni” registrovano je 3.176 nevinih žrtava. Ona naglašava da je još uvijek veliki broj Prijedorčana nesrpske nacionalnosti kojima se od ljeta 1992.godine gubi svaki trag.

Predstavnici porodica nestalih danas su u Prijedoru još jednom zatražili od nadležnih u Bosni I Hercegovini da u potpunosti implementiraju Zakon o nestalim osobama u BiH i potpisane bilateralne i međunarodne sporazume, protokole, deklaracije i druga dokumenta u vezi rješavanje sudbina nestalih osoba.

 

Iz Udruženja Prijedorčanki Izvor koje se bavi prikupljenjem podataka o ubijenim i nestalim Prijedorčanima nesrpske nacionalnosti u period 1992.1995. godina apelovano je na sve građane da pokažu moralnu obavezu i ukoliko raspolažu bilo kakvim informacijama o potencijalnim lokacijama pojedinačnih ili masovnih grobnica, da to jave Institutu za nestale osobe, Tužilaštvu BiH ili Državnoj agenciji za istrage i zaštitu.

Senudin Safić /Mojprijedor.com

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.