Izdvajamo

 

Ovih dana kompletirano je uručenje diploma i novčanih nagrada za pobjednike na literarnom konkursu, povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, na temu: “Zemlja mojih pradjedova”.
Čestitke, još jedanput, dobitnicima nagrada!
Zahvalio bih se svim učenicima koji su uzeli učešće na ovom konkursu.
Pristigli su nam radovi iz gotovo čitave Bosne i Hercegovine. Posebno bih pohvalio Srednju medicinsku školu u Tuzli, čiji učenici su nam poslali najveći broj izuzetno kvalitetnih radova.

Zahvalio bih se članovima stručnog žirija koji su, zajedno sa mnom, uradili veliki posao: Muhidinu Šariću, Naseru Baliću i Emini Mukić.
Veliko hvala donatorima koji su ovu akciju finansijski podržali - Humanitarnoj organizaciji “Kozarac”.
Novčana nagrada, koja je trebala pripasti Ines Jukić, a koju je Ines proslijedila nama - da taj novac dodijelimo nekome ko je u socijalnoj potrebi, dodijeljena je jednoj učenici JU Osnovne škole “Kozarac” Kozarac, kojoj je novac prijeko potreban (zbog zaštite malodobnih osoba, ime i podaci poznati donatoru i organizatoru konkursa). Hvala, Ines, na humanosti i prelijepoj pjesmi koju si napisala.
Nakon mog grafičkog dizajniranja diploma, od fotografske kompanije “Foto Memić” smo dobili besplatno štampanje - hvala ti Mirka na ovom lijepom gestu.
Hvala vam djeco na vašem trudu i zalaganju - čujemo se mi uskoro za naredne projekte

Amel Suljić

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović