Izdvajamo

Piše: Nikolina Balaban
Nisam izmislila ,,toplu vodu,, ako kažem da ljudi s godinama postaju mudriji, a ja ovako krivo nasađena shvatam, upravo kako mi one odmiču, da sve manje znam.
Isto tako nisam izmislila ,, toplu vodu,, kad ponovim da ljudi uče na tuđim greškama, a ja i sopstvene moram da utvrdim po nekoliko puta da bih shvatila da je uopšte o greškama riječ. Čini mi se da s godinama ništa ne učim, nego nekako odučavam samu sebe od svega što vidim da ljudi oko mene rade. Neko bi rekao (a rekli ste) da sam buntovnik, narkoman, alkoholičar, kurva, drolja, izadajnik ,,svog roda i poroda,, prodana, plaćena i puno toga, ne mogu ni da se sjetim svega, a ja samo kažem čovjekoljubac.

U svijetu kada se dinar / marka / euro voli više nego zagrljaj – to dođe na isto. Čim se uvidi da se ne vodiš novčanikom nego osjećanjima, počnu da te gledaju kao posjetioca kaznom prognanog kroz vremenski portal u eru kojoj ne pripada.
Bombarduju vas svakodnevno razni portali, mediji, društevene mreže, grupe, pojedinci, reklo bi se informacijama, kako kome odgovara u datom trenutku o globalnim, regionalnim, pa onda i lokalnim, kažu, informacijama, pri čemu treba jako napregnuti moždane ćelije kako bi se sve to sistematizovalo u nekih 24 sata. Ili bar meni treba, za ostale ne odgovaram.
Zato, ne, neću...
- o ,,dostojanstenom,, ispraćaju generala Tolimira,
- o herojima koji su branili ,,ljude pogrešnog imena i prezimena,, gubeći svoj život samo zato što su se zatekli u pogešnom trenutku, na pogrešnom mjestu ludih 90 – tih,
- o ,,ničijoj zemlji,, uz svaka čast PONOVO Danis Tanović, o tebi su već sve rekli, a i ti sam, samo ne čuh šta o tome misli Emir / Nemanja od Andrić – grada...mada bolje mu je da ćuti
- o sludijama koji presuđuju zavisno od toga na koju nogu su ustali ili da li im je te noći žena ,,dala,, ili nije,
- o tužiocima čije su optužnice, dirigovane u datom trenutke i koje do poslednje ,,kapi nečije krvi,, brane, znajući u podsvjesti da su osuđene na odustajanje ili oslobađanje. Ali, hajde da zabavljamo široke narodne mase.
- o popularno nazvanoj ,,aplikaciji,, za EU predvođeno sve sa Draganom Čovićem, pravosnažno presuđenim. Naravno, sve je to ,,politička pozadina,,. Tu floskulu bi trebalo bi da patentiramo u svijetu. Što se toga tiče nema nam ravnih, kod nas je sve politička pozadina i pokušaj dezintegracije ,,svijetlog lika i djela, naših vođa,
- o maloumnim enitetima čija svrha postojanja je samo zarad nekolicine uživaoca OGROMNIH privilegija.
- o 18 +1 ruža u Štrbcima
- o hapšenim u Prijedoru, jer je to ,,ponavljanje razreda,,. Toliko o kajanju, oprostu, izvinjenju, suživotu tj. suk....cu (aut. A Sidran),
- o nestalim već 24 godine, nemoj da se neko usudi da kaže ubijenim, mora da sve ove godine uživaju tamo negdje, ne želeći da se vrate, recimo na Maldivima,
- o Fikretu Bačiću iz Zecova, opština Prijedor i spomeniku za 102 ubijena dijeteta u Prijedoru
- o NVO koje su se (pazi molim te) usudile da spomenu riječ genocid
- o 3176 ubijenih u Prijedoru
- o Tomašici, najvećoj masovnoj gronibnici poslije II Svjetskog rata,
- o lopovu do lopovu u SPC, IZ i katoličke crkve, te donacijama sa raznih strana, sve sa priduženim dobrotvornim organizacijama ,,Kolo srpskih sestara,, pa ,,Merhamet,, i ,,Karitas,, kojima se u jednom trenutku gubi trag. Ne, oni odgovaraju pred Bogom, Gospodom, Allahom ili kako god ga zvali. Nema problema. Čekaj malo, bilo bi sasvim pristojno, da u toku ovozemaljskog života i nama date bilo kakav odgovor šta bi?!?
- o onim koje ,,žrtvujete kao jagnjad,, kako bi dokazali da je ovo zemlja bez kriminala, korupcije i nepotizma. Da, naravno, kad bi nama mozak bio pihtija. Doduše, ponekad ili često pomislim da jeste,
- o lokalnim izborima koji slijede i koje će te dobiti sa par stotina metara asflata debljine 3 cm, 50 KM na taj dan, lažnim obećanjima o zaposlenju ili čak vrećom brašna. Jbt...stvarno smo debili!
- o onima kojima ,,fotelja,, bilo kog tipa predstavlja sastavni dio tijela
- o medijima koji u svom funkcionisanju imaju samo slovo j...j...onog za koga mi ,,šef,, kaže,
- o gladnim,
- o bolesnim,
- o samospaljivanju kad nemate drugog izbora da se borite protiv ovozemalskih aždaja.
Rekoh da neću, a već jesam.
Ljudi su iz straha da će propustiti neke životne prilike prestali da govore „Ne!“. Jedu sve, ne jer su gladni nego jer se boje da će možda biti. Pristaju na sve zaboravljajući da se životne prilike ni iz čega ne događaju, već se stvaraju. Radom, principima, moralom, empatijom i iskrenošću. Upravo to „Ne!“ ima isti značaj u našim životima koliko i „Zašto da ne?“. Ako je „Zašto da ne?“ motivacija koja nas tjera da papučicu gasa stisnemo jače kad mislimo da idemo u ispravnom smjeru, onda je „Ne!“ kočnica koja spasava život u trenutku kada vidimo da sve ide u provaliju.
Ne! Ja nisam došla ovde da se takmičim s bilo kim. To ostavljam onima koji bi da se kite medaljama, ja bih spokojem. Nisam došla ovde da ćutim kad vidim zlo. To ostavljam onim uplašenim od svoje sjenke, ja ni pod vodom ne ćutim pred nepravdom. Nisam došla ovde da bih od bilo čega zazirala, bez obzira na mnogobrojne ,,komplimente,, kojim me častite.
To ostavljem onima koji se i smrti boje, ja se ljubavlju protiv krajeva borim. Nisam došla ovde da bih zauvjek ostala, već da bih nešto za sobom ostavila.
Zato Ne!
Ja nemam vremena za one koji vole samo sebe, za one koji samo gledaju kako da zarade, a ne kako da žive, za one koje traže savršenstva, a ne vide da time gube sopstvo, za srebroljube, osvetnike, zlopamtila i one bez čojstva. Ja ne želim da gubim vrijeme na osuđivanje, nerazumevanje i strah.
Recite „Ne!“ ljudima koji u vama bude bijes i okruženju koje upire prstom u vas jer ne ispunjavate njihova očekivanja.

 

"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.