Izdvajamo

Piše: Nikolina Balaban

SKUPŠTINA GRADA PRIJEDORA ODBILA TAČKU O INICIJATIVI RODITELJA UBIJENE DJECE ZA IZGRADNJU SPOMEN-OBILJEŽJA...pročitah sada.

Čini mi se da je uzalud praštati onom ko ne zna ili bolje rečeno neće da zna da je pogriješio...
Pričati onom ko ne razumije ili NEĆE da razumije...

Jednostavno ne možemo druge učiti ono što oni sami ne nose u sebi. Ali, definitivno, možemo mi od njih naučiti, da nikad ne postanemo ono što su oni..
Ali kome ja to pričam? Ne pričam odbornicima koji su odbili ovu inicijativu, nego pokušavam razgovarati sa onima koju su glasali za njih. Čuj, razgovarati, kad te neko ne čuje, neće da čuje onda moraš vikati. Dakle, vičem...

Nek smo mi naš ,,gradić Pejton,, napucali fontanama, avangardnog izgleda, nek smo ga ,,okrečili,, muralima, kojima se svi dive, a pri tom ,,niđe veze,, šta znače...meni lično kao da živim na Madagaskaru! Ili je poruka, hajmo svi kao papagaji, ponavljaj za vlasnikom..., nek smo udarili opet avangadne klupe u glavnoj ulici, nek vjerski objekti niču na svakom ćošku, nek ličimo na svaki drugi moderan grad.

Ali nijedan taj grad, Prijedore, na koji pokušavaš da ličiš nema ubijenu djecu, ubijene ljekare, ubijene civile, masovne grobnice, logore, tolike pravosnažno osuđene za ratne zločine, po tome si poseban, da posebniji ne možeš biti.
Kaže jedna od izreka ,,I na živu ranu kad saspeš so, boli, pa prođe...jednom.,,
Da li se možda vi što ste protiv spomenika ubijenoj djeci tome nadate???

Iskreno, ta izreka je jedna od većih gluposti koje sam čula. Nikad ne prolazi. Proći će me što ste mi ubili dijete?!?
Zaista sam odavno mislila da me ne može puno toga iznenaditi, ali ovakve stvari me iznenađuju i gade mi se. Gadite mi se vi gospodo ,,PROTIV,,!
Dobro, nema spomenika za sada, ali kao što je danas 8. decembar i biće svake godine jedan dan 8. decembar, tako će svake godine biti 31. maj DAN BIJELIH TRAKA u spomen i sjećanje na ubijenu djecu Prijedora, pa da vidimo ko će duže izdržati, vaše fotelje ili istina.
PS: Vidimo se dogodine !!!

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic