Izdvajamo

Hefta prošla bez padavina, jedno veče je bilo nešto malo ali nije za pomena. Vrućine su i dalje žestoke ali kad sretneš dobre jarane to se zanemari, pa se progovori neka onako sa puno radosti i neke sreće koja dolazi onako da ni sam neznam kako.

Ovo je vrijeme kad naša raja, koji žive negdje u drugim državama, dolazi na godišnji odmor svojim kućama.  Vrijeme kad se mnoge porodice, koje su rasute po svijetu, sastaju.

Moj komšija Hadzija Sejdo Jakupović  njegova braća i sestre su organizovali učenje Tevhida i Mevluda povodom 40 dana od smrti njihove rahmetli  mame  Hadzinice Feride. Učenju je prisustovalo jaku puno naše raje, a kako je bilo jako toplo većina je slušala vani u dvorištu.

Saliha Softića rijetko vidim pa sam iskoristio njegovo prisustvo ovom skupu i napravio jedvu fotku od njega.

Ovog čovjeka su mnogi zaboravili, pa i kad prođu pored njega oni ga neprepoznaju. Sjećate se slastičarnice u Kozarcu od prije rata. Ja se imena slastičarnice nesjećam ali znam da smo je mi zvali, kod Dzevahira. Bila je to jedina slastičarnica kod nas ali i najbolja u okolini (Prijedor, Ljubija i Omarska). Njegove šampite, krempite, tulumbe, baklave i druge kolače mnogi od nas spominju kad kupuju ove današnje kolače koji se mogu naći u prodavnicama. Boza kod Dzevahira je bila nešto posebno, neka mi oproste današnji slastičari ali od kada je on prestao da pravi bozu ja nisam popio pravu bozu. Preporuka današnjim slastičarima, pitajte Dzevahira za recept. Rado bih popio jednu hladnu bozu ali ne onu iz Binga ili one što sad prave naši slastičari već onu po receptu od Dzevahira.

Moji rođaci Đemko i Smail su došli iz Engleske i Kanade, dobra prilika da se vidimo i ispričamo, naravno i da se napravi koja fotka za uspomenu.

Toplo vrijeme se koristi za kosidbu trave i ostalih radova oko trave a počelo je i sa žetvom. Ove slike su sve ćešće u našim selima i zaseocima.

U mom komšiluku živi Fatka Hukić i ja često prođem ili ponekad navratim  kod njenog zeta Šefika Kilića i kćerke Bahre ali nikako da fotografišem. Ovaj put sam maksuz otišao i fotografisao moju komšinicu jer siguran sam da ima puno raje koji bi voljeli da vide Fatku. Godine i bolest su i nju obuzele pa malo koga prepoznaje.

Ove hefte sam odlučio da fotografišem u Kozaruši. Naravno prvo sam otišao kod Krimija da mi on da prijedlog na koju stranu da okrenem. Kratko popričali i jedna fotografija sa njegovom unukom pa idemo dalje.

Svratio sam u Zenkijeviće a vjerujem da mnogi i neznaju za ovaj zaseok koji se nalazi u Kozaruši. Tamo sam napravio slijedećih par fotografija.

Od Zenkijevića sam našao samo ovaj bračni par Željko (nadam se da sam dobro zapamtio ime) i njegova žena. Željko mi reče da je jedno vrijeme radio na benzinskoj pumpi a sad se bavi poljoprivredom.

Poslije sam nastavio fotografisanje u zaseoku Grabići, mali zaseok i mnogima nepoznat.

Kraj ove kuće sam prije rata često prolazio i išao preko njiva u Duračke kod dajdze. Ovo je mali zaseok ali ima neke svoje posebne draži.

Ovuda kad prolazim uvijek se sjetim mog školskog druga rahmetli Mustafe Grozdanica a mi smo ga zvali Muta. On je poginuo u azotari  Kutina na radilistu.

 

Danas sam na četvrtek išao kotaćom (biciklom) i sustigao sam Ahmu Hadzića. Čovjek je neki dan navršio 78 godina a još uvijek u Kozarac ide kotaćom. Dobrog zdravlja a ovo vozanje mu je, kako on reče, dobro za kondiciju.

Danas na četvrtku puno naše raje koji su već stigli na godišnji odmor.Danas sam napravio puno fotografija od naše raje koji su dosli na četvrtak.

Iz Finske su mnogi stigli a kako rekoše da će ih još puno doći.

Iz Amerike pristižu jedni po jedni a ovaj vikend će ih još više biti.

U zadnje vrijeme je sve više ovakvi slika u ćaršiji (šala mala)

Momak u bijeloj maici je Zilhad Dzonlagić kod mnogih poznatiji kao Dzoni a došao nam je iz Australije. Danas je došao na četvrtak da vidi što više svoje raje.

Oskara nisam vidio vec 8 godina.

Uh dođe i do zadnje fotke a u međuvremenu konekcije mi je nestalo vise od 10 puta.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Opraštanje ne mijenja prošlost, ali obogaćuje budućnost.

 

 

 

 


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Mislim na moju djecu, mislim na djecu cijelog svijeta. Oni su nevini. Ne bi ih trebalo hraniti mržnjom pa da sutra postanu gori od onih koji su nam napravili toliko zla.

Ipak...Ipak treba im reci da bar znaju. Ne moraju niti da mrze niti da praštaju.

Oni to ne mogu za nas uciniti ali moraju znati da im se isto to može desiti.