Izdvajamo

Proljeće, bar ono kalendarsko, došlo i priroda počela punom parom da se budi. Mi na selu smo, pored par kišnih dana i malog zahlađenja, se trgli da radimo proljetne radove. Behar počeo da miriše na sve strane. Ipak čini mi se da je behara, ovog proljeća, manje u poređenju sa prošlom godinom. Ja zujim okolo i  fotografišem.

Oko 1.500 planinara iz  BiH i zemalja okruženja, oko 40 planinarskih udruženja, u nedelju je na Kozari učestvovalo na tradicionalnoj planinarskoj manifestaciji "Pozdrav proljeću".

Planinarski pohod počeo je u Rajkovićima u podnožju Kozare, a išao je preko Kozaračkog kamena do Mrakovice na 802 metra nadmorske visine. Na Mrakovici je za sve učesnike organizovan ručak i prigodan kulturno-zabavni program.

Planinarsko društvo "Mrakovica" je, učestvovalo u ovoj manifestaciji. Dan prije, subota, su dočekali planinare iz Srbije (Šabac, Beograd, Valjevo) zatim iz BiH (Ključ, Bihać). Organizovali su pohod od Gornjih Jakupovića preko Dugih njiva do Debelog brijega. Poslije podne je bila fešta koja će dugo da se pamti. U nedelju su, sa Mrakovice, par udruženja došli na Debeli brijeg.

Naš, pisac Muhidin Šaric, član P.D."Mrakovica" je napisao pjesmu o ovom društvu.

Muhidin Šarić

PLANINARSKA

Ne bojimo se znoja,
ni kiše, ni snijega,
mi smo planinari
sa Debelog brijega.

U nogama nosimo:
Inac, Motajicu,
Grmeč, Šator, Kleku,
Vlašić i Vranicu.

I sve ine planine,
koje život zare,
al je sunce najljepše
sa naše Kozare.

Svaki hod na pohod
ima cilj i želje,
da od planinara
stvara prijatelje.

Svi planinski visovi
Postaju sitnica
Kad na pohod krene
Pe.De "Mrakovica"

Ne boje se znoja,
ni kiše ni snijega,
kozarački planinari
sa Debelog brijega

Hašlame su najbolje izbeharale

Poljoprivredni radovi su već počeli. Poljoprivrednici tvrde da je, na području Kozarca, preporučljivo što je moguce ranije sijati kukuruz. Kažu zbog ljetnjih suša.

Jedna fotografija sa posila kod rođaka.

Ove hefte sam svratio u Kozarušu. Jednom sam pitao Himu Bašic za mater, a ona mi reše da njena mati odlazi u Kozarac samo kad mora doktoru. Pa kad ona nemože u Kozarac ja sam svratio kod nje.

Šuhra Bašić, 78 godina i njena kćerka Hima žive u maloj kući za koju sam mislio, gledajuci sa ulice, da je dobro urađena. Ipak kad sam ušao u kuću, sjetih se one poslovice: Okolo gladac unutra jadac.Ovo kad kažem mislim na građevinske radove, a Hima je, koliko je to moguce, sve lijepo uredila i prikrila propuste građevinaca. Pitam Šuhru za djecu a ona mi reće da ima sina u Španiji, a nije ga vidjela već 21 godinu. Ćuju se redovno telefonom, pošalje im para, samo on nemože doći u Bosnu. Pravi razlog, zašto, nisam pitao jer to je njihovo privatno.

Pričaju mi da nemaju penziju ili neko drugo primanje ali, kako rekoše, imaju komšije i familiju. Hima održava i pazi kuće od komšija, a oni je dobro nagrade. Tako isto familija. Zatim reče, ko hoće da radi može da živi. Radim puno i svašta, teško,  lahko i nismo gladni. Imaju one kravu, kokoši i tu se ponešto zaradi. Srećom Šuhra je dosta dobrog zdravlja i tu se ne troše mnogo.

Još par fotki iz Šuhrinog i Himinog komšiluka.

Poslije sam okrenuo uz polje do puta koji vodi za Podgrađe. Zaustavim se kod kuće gdje sam vidio Safetu Bašic dok me posmatrala kroz prozor. Kaže da ovdje bude sama ali ponekad ode kod djece u inostranstvo.

Zatim svratim ko Safetinog sina Agana. Poslije pravim još par fotografija u ovom sokaku.

Vec duži period, moj komšija Sead Mujanovic, je otvorio prodavnicu "Agro San" Svratim ja ponekad do njega ali to obično bude posilo. Prodavnica se nalazi preko puta Mešica pumpe. Vrše prodaju poljoprivrednih i građevinskih mašina. Kako mi reče radnik u prodavnici osim ovih mašina prodaju,  auta i motore po narudžbi.

Svratih u Sušiće sa namjerom da odem kod Edina Mujkanovića i usput tamo pravim par fotografija.

Već duže vrijeme obećavam Edinu Mujkanovic, članu poljoprivrednog udruženja "Agrarija", da ću doći kod njega na kahvu. Ove hefte sam uspio svratiti kod ove porodice. Često puta svratim negdje, a domaćin me dočeka nekako čudno, neraspoloženo, ponekad neprijateljski. Kad idem kod poljoprivrednika onda nemam tih problema. Svi me dočekaju sa širokim osmjehom ponekom šalom, rado razgovaraju i fotografišu se. Kod Edina Mujkanovića isto tako, svi sretni, dobro rapoloženi. Edin i njegov otac Esad gase traktor i kažu da sam dobro došao, da bi i oni malo predahnuli.

Edinov sin Senad želi da mi pokaže novu štalu koju su nedavno izgradili. Lijepa građevina.

Kad sam ušao unutar ove građevine još veća ljepota. Krave muzare, junice, teoci. Kad vidim ovako nešto spopadne me neka milina i dragost. Lijepo je vidjeti našu raju sa ovolikim optimizmom i vjerom u bolje sutra.

Jedna zajednička fotografija od ove složne porodice.

Četvrtak, malo hladniji od prošlog. Ipak bilo nas je dosta. Tema današnjih razgovora. Ujutro dok ustanem prvo palim kompjuter i pregledam postu, vijesti, poruke na fb... Jutros pročita jednu obavjest od Pajde, a što je danas bila tema razgovora sa rajom. Kamičani nemaju savjet mjesne zajednice ali raja koja živi vani ne želi da se pomiri sa tom činjenicom i pokušavaju samoinicijativno da se organizuju. Ovo je tekst, od Pajde, koji sam jutros pročitao.

OVIM PISANJEM POZIVAM SVE Kamičance i ostale da dođu 19 Aprila 2014 godine u Kamičane kod doma da se družimo. Radimo na sadržaju i programu bićete obavješteni.
Jedna od ideja da uđe u program je da taj dan poklonimo neke stvari koje nam netrebaju ili ih više nekoristimo a nekome će dobro doći .Dođite biće nam dobro. To bi bolo nešto poput nekadašnjeg okupljanja za Bajram ili fudbalskoga turnira. Svi se sjećamo da nam je tada bilo dobro zašto nebi i sada tako .

Ova dvojica kad se pojave u čaršiji, svi se skanjaju u stranu.

Jedna obavjest od Udruženja logoraša Kozarac: Obilježavanje logora "Batkovići" 01.04.2014. god.. Organizovan besplatan prevoz ispred Spomen obilježja  Kozarac ujutro u 06 sati. Ograničen je broj mjesta. Prijave se vrše u kancelariji Udruženja logoraša ili na telefon 052 344 667 do ponedeljka u 12 sati.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:  Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darivao, nego prodao.

http://youtu.be/r8W75XPKReg

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović