Hefta sa izuzetno lijepim vremenom. Proljeće, ono kalendarsko, dolazi nam večeras pa su učenici OŠ Kozarac zauzeti pripremama za proslavu dana škole i prvog dana proljeća. Ja, lijepo vrijeme, iskoristio za radove u voćnjaku. Radovi oko kuće idu dobro, a ja zujim okolo kad sam malo slobodan, a i kad nisam. Često ostavljam sve poslove kod kuće da bih napravio jednu ili par fotografija.
Voće sam najzad orezao, grane pokupio i zapalio.
Zatim okrećio i sad kad stignem odem na ploču od garaže i uživam u pogledu na voćnjak.
Kante za smeće pod sloganom "Za ljepši Kozarac". Ovu akciju je, prošle godine, počeo Švabo, Optimisti i učenici OŠ Kozarac. Ove godine akciju su uradili učenici OŠ Kozarac. Kante su obnovljene i prefarbane. Ovo je bila simbolična akcija povodom Dana škole i prvog dana proljeća. Zajedno do ljepšeg Kozarca
Moj komšija, Šecko, na kratkom odmoru, a ja kažem da ovo nije odmor jer on se bacio na posao i nezna za odmor. Ovako kad neko od nas svrati da ga pozdravi on iskoristi za predah.
Puno zujim okolo a radnici mi kod kuće rade. Ipak ja imam dosta povjerenja u Saida Mujanovića i njegove radnike. Uvjeren sam i pored mog odsustva od kuće, da neću imati reklamaciju za kvalitet rada.
Tako zujeći, zaustavim se kod kuće Asima Talica. Njega nisam našao kod kuće ali sam svratio kod Zlaje Ćustica. Spontani razgovor i u jednom trenutku pitam ga šta radi, čim se bavi, od čega živi.
Zlaja kao da je očekivao moje pitanje i onako u jednom dahu mi ispriča da se bavi kompjuterima, video nazorima i kaže: Osigurajte svoj dom garažu dvorište kuću unutra iz vana video
nadzor snimanje u real vremenu camere snimaju 24h
moguće vraćanje snimaka za pregled praćenje putem
interneta PC ili Mobilno praćenje bez obzira gdje se nalazili. Dao mi je i jednu fotku od njegovih kamera.
Ove hefte sam se zadržao u Kamičanima ili tačnije zaseok Šahbazi.
Dok fotografišem ove kuće u glavi mi slika mog djetinjstva. Ovdje sam puno vremena provodio kod mojih rođaka. Mada mi kuća nije daleko oko 1 kilometar ali ja sam ovdje ostajao po par dana i uvjek mi bilo malo.
Dvije fotke koje nisu iz Šahbaza, već bliže školi u Kamičanima.
Juče kad sam pošao u Kozarac odlučim da idem makadamom, skratim put, kroz Softiće. Već duži period ovdje nisam pravio fotografije.
Vidim da se nešto radi u voćnjaku od Suada Softića. Kaže, došao na kratko i odmah se bacio na posao. Uređuje svoj vocnjak. Pomaže mu Hare Hodžić
Poslije Softića produžim do Kozaruše ili preciznije kod Denijala Mujkanovića. O Denijalu sam već malo pisao.
On je čovjek koji se vratio iz Švicarske, sa svojom porodicom, u svoju rodnu Kozarušu. Već par hefti planiram svratiti kod Denijala ali me nešto sprečavalo.
Na putu do kuće od Denijala sretoh Asima Grabića dok je brao mlade koprive. Kaže da su sad najbolje za buraniju ali i druge specijalitete od kopriva.
Ulazim u dvorište od Denijala i dočekuje me ova slika.
Vlasnik firme "Kozarska polja", Denijal Mujkanović me dočekuje sa osmjehom i odmah me vodi u štalu da mi pokaže prve teoce.Zatim mi priča da je ishrana ovih teoca, kompjuterizirana. Nije zadovoljen sa prvom pošiljkom teoca ali je već dogovorio sljedeću puno bolju pošiljku.
Pokazuje mi svoje i njegovog oca životinje. Tu su konji, jedna prinova od utorka,
ovce, koze, magarac, psi, mačke, zečevi, razne vrste peradi... pravo životinjsko carstvo.
Odlazim sa njim do parcele gdje planira da gradi štale. Jedna će da bude 16x16, druga 35x16 metara sa svim pratećim objektima.Radovi bi trebalo da počnu u naredne dvije hefte ili dok dobije potrebne dozvole.Planira da traži kredit od Zirat banke jer za ovo sve treba više od 800000 km.
Zatim mi reče da se bavi čišćenje zemljišta koje je zapušteno, zaraslo u korov, žbunje.živice... Kaže da dogovori sa vlasnikom zemljišta da mu ocisti njivu za sjetvu i onda pokušava da unajmi tu parcelu na duži period sve zavisi od dogovora sa vlasnikom parcele. Obično njive koje su u ovakvom stanju, uredi da bude kao ona na predhodnoj fotografiji gdje će da gradi nove objekte.
Kod ovog čovjeka puno lijepih priča ali malo vremena. Jedna fotka sa djecom koja su bila kod kuće u vrijeme mog boravka. Sin mora na trening u FK Mrakovica pa smo morali da idemo, oni na trening a ja nazad svojoj kuci.
Juce dok sam se vraćao kući, sretoh grupu mojih komšija, Softića, u društvu sa Predsjednikom Skupštine Grada Prijedora Seadom Jakupovićem i odbornikom u gradskoj skupštini Nedžadom Bešićem. Rekoše mi da su ih pozvali da bi iznijeli probleme ovog sokaka, a to je asfaltiranje puta u dužini od oko 550 metara.Cijena ovog projekta je oko 63000 km. Uvidom na licu mjesta Predsjednik Skupštine Grada Prijedora Sead Jakupović i odbornik u gradskoj skupštini Nedžad Bešić su obećali da će u narednom periodu učiniti sve, pošto Grad Prijedor ove godine ima u planu asfaltiranje puteva u lokalnoj zajednici, da ovaj put u Softićima bude prioritet.
Građani očekuju od Gradonačelnika Grada Prijedora gosp. Pavića da prihvati njihov zahtjev, da u što kraćem periodu, ovog ljeta, asfaltiraju ovaj put. Građani ovog zaseoka su spremni da finansiraju 50% sredstava i bit će sretni i zahvalni Gradu Prijedor, lokalnoj zajednici, odbornicima i svim drugim koji doprinesu da se pomogne ovom zaseoku.
Danas svratim do matičnog ureda u Kozarcu. Iznenadio sam se kad sam vidio ovu sliku ispred matučnog. Sjećam se one slike od prošle godine, gdje sam se pitao kad će onaj grm od kupina biti uklonjen. Danas mi Derviša, matičarka, priča da su glavni krivci za sve ovo, a ona im se zahvaljuje, Sabit Ćustić, Hifo i Mr Mesud Trnjanin. Posebna zahvalnost je Načelnici odjeljenja za opštu upravu Murselović Jasminki.
Četvrtak, svraćam u školu po informacije o proslavi dana škole. Srećem Indiru Kapetanović. a ona mi reče da ovo moram da zabilježim. Suljo Paratušić je uplatio doručak za 4 (četvero) djece za jedan mjesec dana. Idem uz čaršiju i mislim kako mi je dan počeo sa lijepim vijestima. Dolazim na raskšće prem pijaci, sav sretan i nasmijan. Kako je lijepo kad slušam ovu raju, a oni svi puni nekog optimizma. Neznam šta je to danas, možda zbog lijepog vremena.
Slijede fotografije koje sam danas pravio u Kozarcu.
Uh ovdje moram da napišem šta mi je Muta rekao. Nadam se da će raja shvatiti njegovu šalu. Mi koji smo čuli njgovu šalu dobro smo se nasmijali. Muta kaže: Na ovu sliku, hođe se smješkaju.
Sade Alić, heroj otpora iz prošlog rata. Nisam bio u ratu i znam samo ono što čujem od drugih koji su tih devedesetih bili u BiH. Kad se priča o Sadi Aliću onda svi to rade sa velikim poštovanjem prema ovom čovjeku. Znam samo da je on najsretniji kraj svoje Brusunce, a naročito kad je i njegova porodica sa njim.
To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!
Nijaz - Caja
Još samo ovo: Žena može da se izliječi od svake izmišljene bolesti, ako joj se kaže da je to znak starosti.