Izdvajamo

Ova hefta je, osim maturske veceri nasih osnovaca, uglavnom prošla bez nekih posebnih dešavanja. To neznači da sam je sjedio kod kuce. Moje hašlame nisu rodile ali u Bešicima jesu. Otišao sam kod mog rođaka Vahida u goste a on me odveo na hašlame.

 

Ova gospođa je posla u pećurke a copor pasa su se sletili oko nje.

Kad sam došao kod Vahida, ispred kuce sam zatekao 6 mački i 9 pašćadi. Na pitanje šta je ovo, on mi kaže da su mu to ostavili ljubitelji životinja. Naravno, ovo ljubitelji životinja je više sarkazam. Raja nezna sta ce sa ovim jadnim životinjama pa ih kradom nocu doveze do jandure ili do kuće Vahidove i ostavi.

Naravno životinje se vraćaju do prve kuće i traže hranu a Vahid nemože da sluša dan i noc cvilenje jadnih pasa pa ih nahrani a oni se onda udomaćili pa neće nikud od Vahida. Prica Vahid kako mu je teško kad neko prođe putem i psuje njega što drži ovolike životinje a niko se ne pita odkuda tolike i ko ih je ostavio Vahidu. Pa onako pun gorćine kaže "Ljubitelji životinja" mi povjerili ove pse i mačke.

Mirha svaki dan pored svih svojih poslova mora da peće i kuha posebno za pse i mačke. Raja koja odbacuje ove životinje ne razmišlja ko će da ih hrani a pogotovu koliko to sve košta. Zašto ti "Ljubitelji životinja" nebi finansijski pomogli ovom paru da nahrani ove životinje.

Ovo je mjesto gdje se najčešće odbacuju neželjene životinje.

Zatim sam od Vahidove kuće gotografisao Kozarac i Brđane.

Dok smo mi nabrali hašlama, kahvu popili i napravili još par fotki ova gospođa se vratila iz pečuraka. Kaže da pečurke tek počinju i ona je našla nešto lisičarki i par bijelih.

Prošle subote naši osnovci su imali matursko veče, te fotke sam već objavio ali evo jos par fotki koje sam to veče napravio sa rajom koja je došla da uvelića feštu naših mladih.

Ove hefte sam bio u Gutićima i tamo sam napravio par fotki.

Jusufa sam našao kod kuće sa sepetom u ruci. Pa smo malo pričali kako se pravo kaže, sepet ili rudnjak. Za mlađu raju ovo je nepoznato ali srednja i starija generacija zna šta je ovo.

Hajrinu kuću sam morao da fotografišem, znam da bi se ona naljutila kad bi vidjela fotke iz Gutića a njene kuće nigdje.

Svratio sam i u Kozarušu  da i tamo napravim par fotki. Ove tri kuće nisu kraj glavnog puta pa sam ih prve fotografisao.

Bračni par Talić su došli na godišnji odmor a žive u Francuskoj.

Juče sam u Kozarcu sreo Hadzi Teufika Hadzica u šetnji sa njegovim amidzićem Mehmedom. Mehmed je rođen i živi u Turskoj. Sad je prvi put u Kozarcu i po njegovoj reakciji čini mi se da je sretan što je dosao u mjesto gdje je njegov otac rođen i odakle je njegovo porjeklo. Mehmed ne govori naš jezik ali Hadzija Teufik se dobro sporazumjeva sa njim.

Naravno bar dvije fotke iz Kamičana.

Danas na četvrtku malo više raje. Kažu opet neki praznik u Evropi.

Sutra počinje Evropsko prvenstvo u fudbalu ali nema tu neke euforije kao nekad. Uglavnom se malo spomene i pitamo ko za koga navija i ko će biti šampion. Kad mene pitaju za koga navijam kazem, zna se za Holandiju.

Fotke koje sam danas napravio na četvrtku.

Fotke koje sam danas napravio na četvrtku.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Knjiga je vrijednija od svih spomenika i od svih grobnica, ukrašenih oslikanim stubovima, jer ona sama gradi spomenike u srcu onoga ko je čita.

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.