Izdvajamo

 

Oko 1.500 planinara iz BiH i zemalja okruženja učestvovalo je danas 22.03.2015,nedelja, na 17. po redu tradicionalnoj planinarskoj manifestaciji "Pozdrav proljeću".

Planinarski pohod, u dužini od oko 13 km, počeo je u Rajkovićima u podnožju Kozare, a išao je preko Kozaračkog kamena do Mrakovice. Na Mrakovici je za sve učesnike organizovan ručak i prigodan kulturno-zabavni program.

Juče i danas je, planinarskom domu na Debelom Brijedu, bilo svečano. Članovi planinarskih društava iz Šabca i Bugojna su pristigli još u petak 20.03., a ostali gosti iz Tuzle i Sarajeva su pristigli u subotu 21.

U subotu su imali kraću šetnju, a poslije šetnje čekao ih je grah koji su kuhali Hamdo Kahrimanović i Husein Oruć. Poslije ručka bilo je dosta veselo.

Jutros su svi skupa krenuli na planinarski pohod do Mrakovice. Poslije manifestacije na Mrakovici mnogi su svratili još jednom na Debeli Brijeg, planinari iz Bihaća, S.Mosta, Tuzle, Sarajeva, Bugojna, Šabca, Cazina...

Jedna fotka sa domarom, Mirsadom Forićem, planinarskog doma Debeli Brijeg. Stariji planinari me ubjeđuju da su domari svi dobri ali Mirsad je najbolji. Da podsjetimo, planinarski dom radi svake subote i nedelje. Kod Mirsada na jelovniku imaju kuhanja i jela sa roštilja.

Planinari hvale Mirsadov grah i još dodaju da je ovdje svako jelo ukusnije od onog u čaršiji. Preporuka mnogima koji vikendom žele negdje na ručak ili večeru, da odu na Debeli brijeg kod Mirsada, neće se pokajati. Mirsad mi reče da može i drugim danima da radi, sa određenim grupama i po dogovoru.

Nijaz-Caja Huremović

 

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović