Izdvajamo

 

Oko 1.500 planinara iz BiH i zemalja okruženja učestvovalo je danas 22.03.2015,nedelja, na 17. po redu tradicionalnoj planinarskoj manifestaciji "Pozdrav proljeću".

Planinarski pohod, u dužini od oko 13 km, počeo je u Rajkovićima u podnožju Kozare, a išao je preko Kozaračkog kamena do Mrakovice. Na Mrakovici je za sve učesnike organizovan ručak i prigodan kulturno-zabavni program.

Juče i danas je, planinarskom domu na Debelom Brijedu, bilo svečano. Članovi planinarskih društava iz Šabca i Bugojna su pristigli još u petak 20.03., a ostali gosti iz Tuzle i Sarajeva su pristigli u subotu 21.

U subotu su imali kraću šetnju, a poslije šetnje čekao ih je grah koji su kuhali Hamdo Kahrimanović i Husein Oruć. Poslije ručka bilo je dosta veselo.

Jutros su svi skupa krenuli na planinarski pohod do Mrakovice. Poslije manifestacije na Mrakovici mnogi su svratili još jednom na Debeli Brijeg, planinari iz Bihaća, S.Mosta, Tuzle, Sarajeva, Bugojna, Šabca, Cazina...

Jedna fotka sa domarom, Mirsadom Forićem, planinarskog doma Debeli Brijeg. Stariji planinari me ubjeđuju da su domari svi dobri ali Mirsad je najbolji. Da podsjetimo, planinarski dom radi svake subote i nedelje. Kod Mirsada na jelovniku imaju kuhanja i jela sa roštilja.

Planinari hvale Mirsadov grah i još dodaju da je ovdje svako jelo ukusnije od onog u čaršiji. Preporuka mnogima koji vikendom žele negdje na ručak ili večeru, da odu na Debeli brijeg kod Mirsada, neće se pokajati. Mirsad mi reče da može i drugim danima da radi, sa određenim grupama i po dogovoru.

Nijaz-Caja Huremović

 

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic