Izdvajamo

U Kozarcu ima osnovna škola "Kozarac". U toj školi rade nastavnici svih nacionalnosti. Izučava se bosanski jezik, njemački i engleski jezik. Zemira Gunić je kozarcanka rođena Matric, a po suprugu Gunic radila je u ovoj školi 16 godina i 6 mjeseci kao nastavnik matematike, fizike i engleskog jezika.
"Predavala sam skoro sve predmete u ovoj školi a engleski jezik 16 godina i 6 mjeseci od 3. do 9. razreda. Vratila se svojoj kući i ostala da radim u Kozarcu sa svojom porodicom" priča Zemira.
Pošteno i nesebično je radila posao nastavnika i prenosila znanje učenicima ovog kraja, iz engleskog jezika i drugih predmeta koje su učenici ponijeli iz ove škole. Poznavajući engleski jezik, naša kozarčanka je ostala da živi u mjestu Kozarac i da radi u osnovnoj školi "Kozarac" sa svojom porodicom i nesebično radila sa učenicima i trudila se da učenici ponesu izuzetno znanje.
Predano je radila u školi vaspitala i obrazovala. "Nisam napustila Kozarac, ostala sam sa ciljem da odradim svoj dio posla, a to je da prenesem znanje učenicima ovog kraja, jer sam slijedila svoju intuiciju i znala da mi je to zadatak i obaveza" kaže nastavnica Zemira. Ima na stotine dječijih radova, crteža kao i pisanih poruka od učenika koji su joj davali do znanja da su joj zahvalni i da je poštuju i vole i da je za njih najbolja nastavnica. Nastavnica Zemira Gunic može poslužiti kao primjer mladima koji odlaze, da ostanu ovdje i doprinesu svojoj zajednici gdje žive.

Nastavnica Zemira Gunić voli boje i voli da slika u akvarelu, vodenim bojama. Njene slike su cvjetne, boje su vedre čiste i sa porukom. Voli sva živa bića i učila je učenike da imaju human odnos prema svim živim bićima i da budu dobri, humani i da pomažu. Zemira Gunić se ponosi sa učenicima u osnovnoj skoli "Kozarac" zato što su to najhumanija i najbolja djeca na svijetu. Mnogi odrasli ljudi mogu naučiti od njih kako treba biti human i kakav treba imati odnos prema nekom ko treba našu pomoć i imati ljubavi prema svim živim bićima.


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Samo oni koji se plaše da zauzmu neki stav u životu, prihvataju na sebe ulogu dobre duše. Uvijek je neuporedivo lakše vjerovati u sopstvenu dobrotu, nego se sukobiti sa drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpjeti uvredu ne uzvrativši je, nego smoći hrabrost i upustiti se u borbu sa jačim od sebe; uvijek možemo reči da nas bačeni kamen nije pogodio, a onda tek noću, u samoći, oplakivati, svoj kukavičluk... Trgni se čovječe.