Mlada bh. umjetnica i bečka studentica Anita Zečić već 15 godina kao aktivistica nevladinog sektora, a odnedavno i kao performer instalacijom „Prijedor 92“ brusi savjest ljudi o onome što se dogodilo u BiH u prošlom ratu, posebno u njenom rodnom Prijedoru i dolini Sane. Audiosnimci žrtava Bijela platnena kupola koja sadrži svjedočanstva i nepobitne činjenice o počinjenom genocidu putuje već mjesecima po BiH, Hrvatskoj, Austriji…

U klaustrofobičnom prostoru bijelog šatora nalaze se audiosnimci žrtava, njihova imena, a među njima i 30 Anitinih ubijenih srodnika. Ova mlada žena odlučila je da “putujućim balonom” dočarava golgotu prijedorskih logora smrti, ali i uputi snažan protest protiv predstavnika institucija Republike Srpske i Prijedora, koji negiraju genocid i pred očima zaprepaštenog univerzuma zabranjuju podizanje spomenika za 102 ubijene prijedorske djece.

– Morala sam to učiniti, jer ja sam dijete Kozarca, po majci, Prijedorčanka po ocu, tu sam se rodila. Sanjanka sam po mjestu poslijeratnog boravka, a sada i Bečlijka, jer me Beč dobrodušno dočekao. Ovo radim zbog žrtava, zbog 3.176 ubijenih civila ovog grada, zbog necivilizacijske tekovine poricanja genocida i politike nemirenja s istinom koja je stotinama godina robije za prijedorske zločince potvrđena u Haškom tribunalu – objašnjava Zečić. Njena bijela kupola koju su vidjeli Kozarčani, Prijedorčani, Sarajlije, građani Rijeke, austrijskog Klagenfurta, Beča, a uskoro će je vidjeti i u Bernu, 12. septembra, pravo je osvježenje u već sterilnim protokolima obilježavanja mjesta stradanja.

Tekst: M.Dedic-Avaz
Foto: Nijaz-Caja Huremović