Izdvajamo

Piše: Nikolina Balaban

Nisam mogla ni zamisliti da će ovaj citat i slika izazvati toliko pažnje (like, share), na mom profilu i na stranici NVO ,,Demokratska javnost grada Prijedora,, jer baš i nije neka tajna da je ona deo mene ili ja deo nje, kako god...Kod mene je ona izazvala jezivu pomešanu pozitivnu emociju i zato nisam ništa napisala, ali sad moram. Znaš, kad moram!
Moramo znati i misliti šta se dešava ove 2014. godine, kao i šta se desilo 1992. godine, ali isto tako mislimo o tome i kakva treba da nam bude 2050. godina, kad mnogi od nas neće više biti živi.
Želimo da iza nas ostanu rezultati kako bi naša deca i unuci spokojno, mirno i dostojanstveno živeli u našem gradu Prijedoru ili im ostavaljamo neuspehe, nasleđe kojeg će se stideti ili još gore, uvek potencijalne sukobe...
Mi danas hteli ili ne podižemo vlastiti spomenik u Prijedoru. Na njemu će pisati: ,,Ta generacija su bili heroji koji su naš grad učinili boljim ili bili su beznačajni i beskorisni,,.
Šta će pisati zavisi samo od nas!
,,Demokratska javnost grada Prijedora,, poziva sve građane našeg grada, da nam pristupe, da Prijedor učinimo dobrim, odnosno boljim. Tu smo za sve Vas, za istinu, pravdu, za sve naše greške, nepravde, probleme, dileme, nedoumice, strahove, tragedije, živote, da ih zajedno rešavamo. Vreme je. Juče je bilo.
Prijedor Prijedorčanima!
Vidimo nas zajedno u budućnosti.
PS: Ne zamerite na lokal - patriotizmu, ali ja bih po narodnoj ,,prvo čistiš svoje dvorište,,...
PS: A ovo je i komentar na moje probošnjačko, prosrpsko, prohrvatsko, proevropsko, prorusko, proizdajničko, prostranoplaćeničko i proštatijaznamviše ,,nastupanje,,!

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović