Malu školu baleta pri Kolu srpskih sestara u Prijedoru vodi balerina Brižita Karabašić, pohađa je između 35 i 40 djevojčica uzrasta od tri do 12 godina, za prvih pola godine postojanja i rada imaju tri zapažena nastupa i jednu premijeru uz podršku Gradske uprave, a u planu je razvoj i širenje školice.

Sekciju baleta u gradu na Sani prvi put vodi profesionalac baletne umjetnosti, žena sa formalnim baletnim obrazovanjem, stečenim u novosadskoj školi, koja je 13 godina plesala na sceni sarajevskog Narodnog pozorišta i koja se više od 35 godina bavi baletnom pedagogijom. Baletnu školu upisala je kad je imala osam godina, a i prije toga plesala je rekreativno.

„Nisam bila neki izvrstan talenat, ali me je moja profesorica Ksenija Dinjaški pronašla već u drugom razredu i počela ostajati sa mnom duže da brusimo tehniku. Novosadsko pozorište bilo je internacionalno pa sam imala priliku ili raditi s velikim imenima poput Milice Jovanović ili ih gledati na sceni i na probama – gostovanja Boljšeg teatra, Imrea Dože iz Budimpešte, Ruskinja Ekaterine Maksimove i Maje Pliseckaje. Imala sam i sreću da budem uključena i u operni repertoar novosadskog baleta i tako upoznam Petra Slaja. On je karijeru gradio u Francuskoj i pričao mi je da u svijetu jako cijene našu školu jer se u Jugoslaviji radilo po čuvenoj ruskoj akademiji Agripine Vaganove koju je pohađao i veliki Rudolf Nurejev“, sjeća se Brižita.

Kad je dobila poziv na audiciju u milansku Skalu, roditelji joj nisu dozvolili da ide jer je bila maloljetna.

Poslije će i sama odbijati pozive iz novosadskog baleta i ponuđene bjanko ugovore iz Beča i Maribora. Godine 1984. odlazi u Sarajevo gdje je baletni ansambl takođe internacionalni i broji 60 igrača iz Zagreba, Beograda, Makedonije, Rusije, Rumunije, Čehoslovačke…

„To je bio sudar tehnika. Imali smo vrhunskog pedagoga Vintilu Grigorea iz Rumunije, vrhunskog baletmajstora, Beograđanku Bahriju Bihorac. Sarajevski balet je davao šansu mladim umjetnicima da se afirmišu. Moja koleginica i danas prijateljica Đuka Rustempašić sjedila je pored mene. Sjećam se da je dan nakon što sam prošla audiciju dala mi svoj kostim i rekla da je to od danas moje. I da plešem drugi čin Žizele. A rijetkost je u drugim ansamblima da odmah dobijete mjesto starijeg igrača“, pojašnjava Brižita.

U Sarajevu je osnovala odsjek za balet pri Osnovnoj muzičkoj školi „Mladan Pozajić“, predavala je i u srednjoj školi i na Akademiji scenskih umjetnosti, radila u SOS Dječijem selu.

U Novom Sarajevu pokrenula je odsjek za klasični balet, u Mostaru pomogla otvaranje baletnog studija pri muzičkoj školi, u Tuzli je mentor profesorici Željki Marinić u muzičkoj školi, a Banjaluci u školskoj 2022/2023. učestvovala u osnivanju baletnog odsjeka u Umjetničkoj školi „Vlado Milošević“.

Klasični balet kao vanškolsku aktivnost osnovala je pri Centru za kulturu i mlade opštine Centar Sarajevu i vodila je 16 godina radeći sa više od 150 djece uzrasta od dvije do 18 godina.

U vlastitoj produkciji tu su nastale predstave „Vila lutaka“, „Mali maslačak“ koja osvaja prvu nagradu i žirija i publike na dječijem festivalu u Dubrovnik, te „Snježna kraljica“.

„Tu sam prvi put počela raditi i sa djecom mlađom od osam godina. Četiri godine sam od stručnjaka iz Insbruka učila kako se radi i s tim uzrastom. A onda krećem raditi i s djecom od tri godine, pa se onda pojave i bebe, od dvije i po, još pelene nose. Godinama je to bio rasadnik i za balet i za muzičku školu. Slušaju klasičnu muziku. Uče se ponašati na sceni. Stiču samopouzdanje. Mnogi su dobili posao i dan-danas rade na sceni. I uvijek sam imala dječake u klasi, nekad i po šestoricu“, dodaje Brižita.

Predstavu „Prodavnica igračaka“ s malim prijedorskim balerinama postavila je za samo četiri mjeseca od prvog viđenja i prve probe. Tu su jedan lukavi, prepredeni mačak, njegovo mladunče, kupci koji se zanimaju za igračke, pa kupuju čarobnu lutku.

„Stiže ponoć, dolazi vila ponoći, ide valcer, lutke oživljavaju. Miševi /najmlađa grupa/ je trebalo da trče, ali miševi su sjeli i mahali mamama i tatama u publici“, smije se Brižita.

Prije te premijere, odigrane u martu u prepunoj sali Pozorišta Prijedor, nastupili su u Domu za starija lica Prijedor i na ovdašnjem Svetosavskom balu.

„Krenuli smo od nule. Ko nije nikad radio s djecom, ne može ni da zna koji je to bio posao iza. Tri su uzrasne grupe, probe u šest termina, malo koje dijete ima iskustva na sceni. Treba pronaći numere, svakom djetetu naći ulogu prema afinitetu, sve to na tri nivoa uklopiti u koreografiju. Ali su i djeca imala veliku želju i kad su prvi put skupa nastupila, vidjela sam da možemo“, ističe Brižita.

Predstava će se igrati za vršnjake u školama i vrtićima jer je idealan primjer da se na malim uzrastim spozna balet kao umjetničko izražavanje, a repriziraće se i tokom ovogodišnjeg Prijedorskog ljeta kulture.

„Što se tiče publike, zanimljivo je to kako djeca vrlo dobro razumiju neverbalizovan sadržaj, samo im treba dati priliku. Što se tiče malih balerina, voljela bih da im ova predstava malo, kako se to kaže, uđe u noge, da se razigra, prije nego krenemo dalje. Moramo se širiti jer iz mlađih grupa prelaze u starije, a dolaze i nova djeca. I pogotovo se tu vidi ogromna razlika između njih i ovih s kojima radim svega pola godine“, zaključuje Brižita.

SRNA