TAMO DALEKO…. Meho Jakupović

Za svakim stolom sjedi, skriven bar jedan Juda,

bez duše, prodane đavolu za bjednu šaku para.

Najamnik, poslušni sluga, po potrebi dvorska luda,

odan i spreman da ljubi, krvave ruke gospodara.

Mesiju čekamo uzalud, ništa tu nije sveto,

ruše tek procvale voćke, zatiru kućne pragove.

Ulizujući se gazdi, baš kao umilno pseto,

Ne vide ubijenu djecu, ne vide krvave tragove.

Skriva se gorka istina, a nude slatke laži,

Nećemo sada o tome, može te zlotvor čuti.

Iskrena duša treperi, dok mrvu pravde traži,

prodana bezbroj puta, ponovo izdaju sluti.

Stavljam svijeću u prozor, pomoliću se Bogu,

i na tren mi se učini kao da vjetar plače.

Samo želim biti čovjek, toliko barem mogu,

moje je srce s onima koje ubijaju i tlače.

Postaje uzvišeni cilj, uzeti taj krvavi dolar,

izdaju se vlastite žrtve, prodaje rodna gruda.

Lažemo Gospodara, a pozivamo se na moral,

za svakim stolom sjedi, skriven bar jedan Juda.

Meho Jakupović