Izdvajamo

NA OBALAMA SANE   SEMIRA JAKUPOVIĆ

Sana

Oduvijek je bila drugačija

Dadoše joj lijepo ime Rimljani

Zdrava i svačija

Posmatrala sam je bojažljivo s mosta

S divljenjem, misteriju u očima djeteta

U ljetne dane kad presuši

I kada dođe juli

Gledala sam tihe, spore,

nejačke valove

Grliše ih plivači, skakači

I vrbe žalosne

U jesen bi od zanosne plavo-zelene ljepotice

Postajala divlja, plaha, neobuzdana

Neukrotivo je izazivala strahopoštovanje

Hvalila se snagom svojom

Još brže je tekla u naručje svojoj Uni

Izazivala tugu svojom mutnom bojom

Zimi bi ličila na bolesnika

Ljepotica ledena, okružena injem i ledenicama

Pravila društvo napuštenim gnijezdima

I starim vodenicama

All’ srce je u njoj kucalo jako

I molilo za ljubavi malko

I nikada nije voljela samoću

Sa zabnjom je čekala sunce i proljeće

Voljela je smijeh i gitare

Merake u sumrak i zvjezdano veče

Nosila je tajne toplih noći

Mladalačke ljubavi i pjesme stare

Slušala zrikavce, posmatrala svica

I gledala u sretna lica

Prolaze godine, bora se lice

I kose naše već pomalo sijede

Mi prolazimo

Sana teče i dalje ista

Vječito mlada, neizborana,

Zavodljiva, zelena i prozirna

Sa mjesecom mladim u noćima druguje

U zalaske sunca iznova zaljubljuje

čuva tajne zaljubljenih

Obale sreće i oazu mira

Sevdalinku staru

I harmoniku što svira

Ona me nikada ne napušta

I vjerno me prati na svaki put

Kada se zavičaju u zagrljaj vratim

Kada me napušta i kada patim

U Temzi sad tražim izgubljenu mladost

Neku sličnu obalu, neki dragi val

Iz grudi se uzdah neutješni otme

Za dalekom domovinom, za Sanom žal.


Svaka cast po kojzna koji put Caja tvoje ime treba zapisati zlatnim slovima i na ulaz u pijacu staviti naslov. LEGENDA KOZARACKOG CETVRTKA jer si to do sad zasluzio. DESETKA

Leka Ibric Mehmedagic
Četvrtak 01. Septembar 2016.