Izdvajamo

VOLIM TE, DOMOVINO MOJA! Semira Jakupović

Mojoj domovini Bosni I Hercegovini povodom njenog Dana drzavnosti I Dana nezavisnosti

Domovina je kad čuješ našu himnu

I osjetiš neopisivu toplinu

Kad zastava se na vjetru zavijori

A lice ti se pjesmom ozari

I imaš u grlu knedlu

Plačeš, a ne znaš zašto

Rodna zemlja je kad ti dosadi tuđina

Pa pocnes u strancima

Prepoznavati neka draga lica

I počne da smeta ta nepremostiva daljina

I džaba sve ljepote vanjskoga sjaja

Kad sjeti na licu nikad nema kraja

Sve imaš, a ništa te ne veseli

I osmijeh svoj ni s kim ne djeliš

Domovina je kad u njoj ne živiš

A u zagrljaj joj uvijek s istim žarom trčiš

I provedes život u pakovanju kofera

Al’nikad nisi umoran od puta

I piješ kahvu s ćejfom,

Jer žurbi nema mjesta

I vječna pjesma ti se u srce uvuče

I tješi ovo malo napaćene duše.

Semira Jakupović

 


IME MI JE BOSNA SEMIRA JAKUPOVIĆ

 

Ime mi je Bosna I Hercegovina

I stara sam hiljadu i više godina

Kažu da sam ponosna

Satkana od čistih rijeka,

Jezera, ravnica i planina

Zovu me Bosna

I k’o što dobri Mak reče,

Bijah gola, bosa i prkosna

Zapamtih kraljeve i kraljice silne

Iz dinastije Kotromanića

Prohujaše kroz mene burna vremena

Osvojala me carstva velika

Zapamtih mnoge

Sisteme, režime i vladavine

Dizale se oko mene velike buke

I ostajale gluhe tišine

Na meni se lomili časovi historije

Zapamtila sam desant i slavne bitke

Primala sam izgnane u svoje okrilje

Savijala ih pod svoja krila

I uvijek dostojanstvena bila.

Kažu da imam dobre ljude

Da volim merak i

Da se u meni najljepše pjeva

Ko se moje vode napije

Da iz mene otići ne umije.

Da sam mala, ali moćna

da svako za mene pita

crvene mrlje još uvijek su po meni

I doline zlatnoga žita.

Obojena sam nebom plavim

Žutim suncem i

Bijelom bojom mira

Ne želim da budem tužna

I kada boli

U meni harmonika svira

U mom srcu Sarajevo kuca

Znaju me po Sarajevskom atentatu

Po Gavrilu Principu

I Prvom svjetskom ratu

Poznaju me po mnogo ljepšim stvarima

Po snješnim planinama, žičarama

I Zimskim olimpijskim igrama

Bila sam centar svijeta

Sjaj u očima svakoga djeteta

Preživjela sam mnoge opsade

Dizala se iz pepela

Kao Feniks ptica

U sebi sam sakrila neisplakane suze

I nisam skidala osmijeh sa lica.

Ranjena sam bila mnogo puta

Udarali me bjesomučno

U moja krhka ramena

Iz bola sam crpila snagu

I čuvala za bolja vremena

Još uvijek vidam svoje teške rane

Ali neću nikada pasti na koljena

Po mojim poljima mirišu ljiljani

I zovu me zemlja voljena.

Jos uvijek slavim svoje rođendane

I svoju nezavisnost

Ko čeka, taj i dočeka

svjetlost na kraju tunela

Krhka sam kao dragocjena vaza

Al’ ipak čvrsta kao stijena.

Neka je sretno svim ljudima dobre volje

Koji osjećaju da sam im majka

Priča sam sa sretnim završetkom

U srcu Evrope, najljepša bajka.


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

citiramo:

U redu, ja sam izdajnik srpstva, a vi svi koji ste ćutali ste izdajnici čovečanstva."