Izdvajamo

Nakon šest godina borbe napravljen je korak bliže ka izgradnji spomenika ubijenoj djeci Prijedora, rekao je za Faktor Fikret Bačić, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece Prijedora.Podsjeća da je u Prijedoru održan prošireni sastanak na kojem su bili predstavnici nekoliko fondacija, italijanskog Grada Trento, koji je pobratim Prijedora, te gradonačelnik Prijedora Milenko Đaković. Zaključeno je kako je potrebno u Prijedoru izgraditi spomenik ubijenoj djeci Drugog svjetskog rata, što je odranije prijedlog Đakovića, ali na tom sastanku je ponovljen zahtjev o izgradnji spomenika djeci Prijedora koja su ubijena u periodu 1992 – 1995 godina, sa njihovim imenima i prezimenima i godinom starosti u trenutku kada su ubijena.

Razgovor o lokaciji kompleksa, izgledu

Podsjećamo, u Prijedoru je ubijeno 102 djece. Najmlađe je bilo beba od tri mjeseca, a najstariji su imali 17 godina kada su ubijeni.

– Ponovni sastanak trebalo bi da se održi krajem novembra ili početkom decembra. Ostavljeno je vremena Đakoviću da o zaključcima sa sastanka razgovara sa šefovima klubova odbornika u Skupštini Prijedora. Imaće vremena da to obavi. Nakon toga bismo mogli razgovarati o lokaciji kompleksa spomenika i izgledu – govori nam Bačić.

Naglašava kako roditelji ubijene djece ostaju pri svome stavu da na spomeniku stoje imena i prezimena ubijene djece i godine starosti kada su ubijena.

– Neka se pravi spomenik ubijenoj djeci Drugog svjetskog rata u Prijedoru, mi nemamo ništa protiv takve ideje, ali naš stav je jasan da spomenik ubijenoj djeci Prijedora mora biti sa njihovim imenima. Posljednji sastanak koji je početkom jula održan u Prijedoru predstavlja korak bliže izgradnji spomenika. Nadamo se pozitivnom ishodu razgovora Đakovića sa odbornicima klubova u Skupštini Prijedora. Ne želimo nikakvu politizaciju i zato smo dali rok da se sve iskristališe do novembra. Smatramo da je vremena dovoljno – rekao nam je Bačić.

 

Faktor.ba

 

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.