Satko Mujagić, preživio je dva logora – Omarsku i Manjaču, gdje je bio izložen najstrašnijim mučenjima, patnjama i poniženjima. Preživio je. Mnogi nisu.

Danas skoro tri decenije poslije na televiziji s nacionalnom frekvencijom u Srbiji tvrdi se da takvi logori nisu ni postojali!?

Predrag Antonijević, režiser filma "Dara iz Jasenovca", jučer je gostovao u emisiji "Dobro jutro Srbijo" na Happy televiziji kod Milomira Marića. U jednom trenutku, njih dvojica su počeli pričati o prijedorskim logorima, koje su ismijavali, kazavši, uz ostalo, da su to bile "ustanove otvorenog tipa"?!

Nastavak poricanja
Ovo gostovanje izazvalo je brojne reakcije, a javnost je šokirana bezobzirnim negiranjem patnje hiljada žrtava, ali i činjenica utvrđenih u presudama Haaškog tribunala.

"Nakon negiranja genocida, mantri o "srpskom svatu" kao povodu za rat, a time i opravdanja za opsadu i granatiranje Sarajeva, priča da su građani Sarajeva sami sebe ubijali samo da bi "ocrnili Srbe", laži o nepostojanju logora po Bosanskoj krajini su samo jedna u nizu poricanja zločina po Bosni i Hercegovini", kaže Mujagić za Radiosarajevo.ba.

Smatra kako je dužnost i novinara i jednog režisera koji pravi film o logoru "da se pobrine da sazna činjenice kad priča o ratnim zločinima".

"Marić i Antonijević se nisu udostojili svih ovih godina ni da saznaju ime "onog mršavog" (logoraš Fikret Alić), ali znaju da je "imao tuberkulozu i bio u sabirnom centru otvorenog tipa", te da je "vodan poslije po cirkusima". Marić je hodajuće smeće od novinara. To se znalo, i tu nema puno pomoći. Ali Antonijević ovim vrijeđa ne samo logoraše Trnopolja, Keraterma i Omarske, kao i porodice ubijenih u tim logorima, nego i sve mrtve Jasenovca. Kad god pomisliš nema niže, negatori pokažu da ima", ističe Mujagić, te dodaje:

"Laži ovakvog tipa dovode do razdora, podjela, mržnje i konflikata. Umjesto da nešto naučimo iz te prošlosti ona postaje povod za nova trvenja. I kako sad očekivati od bilo kog Bošnjaka ili Hrvata, a pogotovo logoraša da pogleda "Daru iz Jasenovca" kad režiser tog filma ismijava najpoznatijeg logoraša u svijetu Fikreta Alić́a".

"Onaj drugi mršavi"
Na koncu kaže da su za demokratski i slobodni svijet već decenijama poznate relevantne činjenice o događajima u Prijedoru 1992. godine.

"Omarska je "eho Auschwitza", i to po riječima osnivača muzeja Holokausta u Washingtonu. Nakon desetine presuda za logore, masovnih grobnica, od kojih je samo u Starim Kevljanima pronađeno 456 logoraša Omarske, knjiga i filmova, svakom je jasno da je cijela opština Prijedor bila veliki logor. Osim valjda tamo odakle je zločin i krenuo", konstatirao je.

Na koncu, Mujagić je javno upitao dr. Antonijevića:

"Jesam i ja imao tuberkulozu, jesam li i ja "vodan po cirkusima"? Je li može i meni jedna dijagnoza, tako na daljinski, iz Beograda? Beograd je izgleda, malo po malo sam postao "dijagnoza", zaključio je "onaj drugi mršavi" logoraš, Satko Mujagić.

radiosarajevo.ba