Izdvajamo

Lejla nikada nije upoznala svoga oca, nikad ga nije zagrlila, poljubila.

Piše: Mujo Begić

Skoro 20 godina jedna fotografija kod mene izaziva jednu posebnu emociju. Na toj fotografiji je jedna djevojčica na mezarju sa fotografijom njenog oca u ruci. Ta malena djevojčica sa prekrasnim krupnim ali uplašenim očima ima jedno pitanje: „Gdje je moj otac?".

Danas kada u Bosni i Hercegovini ne znamo gdje je još više od 7.000 nestalih, mnoga djeca postavljaju isto pitanje. Neki su dobili odgovor pronalaskom svih najbližih a neki nažalost još moraju čekati na taj odgovor.

Djevojčica sa slike, Lejla Fazlić iz Kozarca, danas je odrasla žena, udata, pri kraju je završetka studija psihologije na Univerzitetu u Tuzli. Njena sestra Dženana, završila je Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Tuzli, udata, živi i radi u Republici Austriji. Lejla Fazlić rođena je 27. januara 1992. godine, imala je četiri mjeseca kada je njen otac Nedžad Fazlić nestao. Lejla nikada nije upoznala svoga oca, nikad ga nije zagrlila, poljubila. Lejlu njen otac nikad nije odveo u školu, na izlet, nije joj kupio lutku, bio na njenom rođendanu, radovao se njenim uspjesima, bio na njenoj svadbi. Lejla nema uspomenu na svoga oca, nema sjećanje na njegov lik osim fotografije.

Radeći na traženju nestalih u Bosni i Hercegovini upoznao sam mnogo djece kao što je Lejla. Upoznao sam Dalilu, Edisa, Jasmina i drugu djecu. I danas se pitam koliko djece u Bosni i Hercegovini nije upoznalo svoju majku ili oca. Pitam se šta je sa tom djecom? Kakvo je bilo njihovo djetinjstvo, kako su odrastali, završavali škole, šta su oni danas, da li imaju svoju djecu? S druge strane postavlja se logičko pitanje - kako su njihove majke, same, odgajale svoju djecu i kako su u tome uspjele?

Ukopi u šehidsko mezarje
Polovinom decembra 2019. godine dobili smo pozitivan DNA report, što je značilo pronašli smo Lejlinog i Dženaninog tatu, Fatiminog muža, Nedžada Fazlića. Pronašli smo ih u grobnici na Kozari, na Prosari. Tog dana mogli smo dati odgovor na Lejlino pitanje. Mogli smo reći: Lejla, pronašli smo tvoga tatu! Trebali smo javiti Fatimi Fazlić, da smo pronašli Nedžada. Fatima Fazlić je godinama bila predsjednica Udruženja Prijedorčanki „Izvor“, udruženja koje je dalo nemjerljiv doprinos u traganju i pronalasku nestalih sa područja općine Prijedor.

Pored Fatime, Udruženja Prijedorčanki „Izvor“, vodile su Munira Fazlić, Seida Karabašić i Milada Hodžić. Sudbina je sve ove hrabre žene spojila da su im ubijeni članovi njihovih porodica. Prolaskom Nedžada Fazlića, sve ove žene koje su vodile ili vode Udruženja Prijedorčanki „Izvor“, pronašle su svoj najmilije. A ove godine, Munira i Fatima će u šehidsko mezarje „Kamičani“ ukopati svoje muževe.

Kada smo pronašli Lejlinog tatu Nedžada jedan dio tereta je spao sa nas, pronašli smo još jedan odgovor. Lejla je pronašla odgovor, imat će mezar, imat će mjesto gdje će moći otići, mjesto sjećanja, mjesto na koje će moći odvesti svoju djecu. Mjesto gdje će reći: Ovdje je moj tata!

Lejlinog tatu smo pronašli zahvaljujući jednom čovjeku koji je sa nama podijelio tajnu, tajnu koju je čuvao 27 godina. Ovom prilikom molim sve one koji imaju takvu tajnu da je podijele sa nama, da pronađemo Nikolinog, Markovog, Jasmininog, Alenovog i sve tate kojih nema.

Izvor: Al Jazeera

 


Ćutanje je teže od laži, jer čak i najveća laž podrazumijeva ma i najmanju mjeru istine, a ćutanje čak i nju ignoriše.

Borislav Pekić