Izdvajamo

Preživjeli logoraši, porodice ubijenih, Prijedorčani, njih više stotina, danas su na mjestu postojanja koncentracionog logora Omarska kod Prijedora komemoracijom obilježili 26. godišnjicu postojanja i 6. avgust, početak zatvaranja stratišta u kojem je od maja do avgusta 1992. godine bilo zarobljeno više hiljada prijedorskih Bošnjaka i Hrvata.

Među njima je bilo 37 žena i 28 maloljetnika. Stratište nije preživjelo između 700 i 800 logoraša. Neki su, prema riječima Mirsada Duratovića, predsjednika Regionalnog saveza Udruženja logoraša regije Banja Luka, ubijeni u Omarskoj, a jedan broj njih iz logora odveden je direktno u smrt.

O strahotama logorskih dana danas su svjedočili Mirsad Čaušević, autor knjige „Smrt u bijeloj kući“, Nijaz Mujkanović, koji je bol logorskih dana pretočio u knjigu „Zločin s predumišljajem“, ali i Nusreta Sivac, koja pričom i svjedočenjem o počinjenim zločinima traži istinu, pravdu i to da se ne zaboravi. Potresno kaže da bi ''najviše voljela kada bi ovdje mogla sjediti satima, danima i šutjeti“.

- Šutjeti i u miru i tišini sjećati se svih onih dragih ljudi koji nisu preživjeli pakao ovog logora. Teško je pronaći riječi kojima bi se opisao sav ovaj užas. Mi žene smo svoj dan počinjale brojanjem mrtvih i masakriranih na travnjaku ispred „bijele kuće“. Nekad bismo izbrojale i po 25, nekad manje, nekad više... Po odjeći smo jedino mogli razaznati o kome se radi. Ovdje, u ovom logoru, najmanje se ubijalo metkom. Metak je ovdje bio nagrada – rekla je u potresnom svjedočenju Sivac i dodala da će o ovom govoriti dok god je živa.

 

Preživjele logoraše na svjedočenje, pisanje knjiga, iskaze pozvao je i Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza Udruženja logoraša regije Banja Luka i preživjeli logoraš Omarske, Manjače i Trnopolja, kako bi se svi odgovorni za zločine počinjene u Omarskoj priveli pravdi, a ''bijela kuća'' obilježila barem spomen-pločom koja će biti nijemi svjedok strašnog ljeta iz 1992. godine.

U prostoru ''bijele kuće'' Prijedorčanka i umjetnica Anita Zečić postavila je instalaciju pod nazivom, „Mjesto zločina – općina Prijedor“ .

- Ovdje leži 5.000 čahura koje su ispucane 1992. godine. Oko 5.000 ljudi je prošlo kroz logor Omarsku, obilježili smo srpska strateška mjesta odakle je napadan grad, Kozarac... teritorija općine. Obilježili smo Tomašicu - kazala je Zečić i dodala da je ''bijelu kuću'' kompletno omotala trakom na kojoj piše ''mjesto zločina“.

Pred ''bijelom kućom'' danas su uzrak puštena i 432 bijela balona s imenima žrtava koje je darovala organizacija „Sedra'' iz Holandije.

Avaz/ foto: Nijaz-Caja Huremović


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ