Izdvajamo

Na koju god stranu krenem vidim ovaj prizor , tresu se šljive. Ove hefte sam se vozao kroz Brđane i fotografisao raju u šljivarima. Ove godine, za razliku od prošle godine, ima ih jako puno pa su sušane pretrpane, a i pekmeza će biti puno. Neka raja neće da kuha pekmez, kaže: "Šta ću od pekmeza kad ga niko neće da jede i na kraju se pokvari. Djeca neće ništa drugo osim nutelle ili eurokrema, a viraj (ovaj izraz viraj sam čuo od Munire pa mi nekako simpatičan) i ja više volim ove kupovne maze". Čini mi se da je pekmez samo za starije i više da se održi tradicija nego što ga i oni sami jedu.

Ovdje sam našao  Šaćira Blaževića, dok je kupio šljive. On je star 79 godina, a primjetio sam da brže i bolje kupi od ostalih koji su 2 i 3 puta mlađi od njega.

Prošli vikend, naši planinari su počeli radove na više strana. Planiraju u narednom periodu da poprave nadstrešnicu preko puta doma, a rade na sanaciji i uređivanju vrela Bukovac. Sa Iskom sam skupa otišao do vrela Bukovac. Isko je povratnik iz Norveške. Više od pola života je bio negdje vani i sad je došao da živi u svom Kozarcu.

Na Bukovcu sam našao planinare dok su radili na sanaciji vrela.

Dok su jedni radili na Bukovcu drugi su bili zauzeti sa radovima oko nadstrešnice, a treći su pravili ručak za sve.

U subotu sam svratio u džemat Suhi Brod. Bili su zauzeti betoniranjem ploče na mejtafu koji je u izgradnji. Bilo je veselo društvo, svi su nekako sretni što poslovi idu po planu, pa čak i bolje nego su planirali. Vajta  i Smajo Denoć mi se hvale i kažu da su sretni što su njihove džematlije ovako složne. Pitam za odbor koji je zadužen za gradnju. Blagajnici su Smajo Denić, Vahid Vajta Denić, Sakib Kahrimanović zatim članovi odbora, Husnija Denić, Fikret Crnkić, Nihad Denić i imam Abdul Aziz.

Zatim mi nabrajaju donacije koje su već došle i obećane donacije. Hađija Husnija Denić je, sa svojom djecom, kupio sve blokove za zidanje mejtafa, Nihad Denić je dao sav materijal za šalovanje i obećao krovnu konstrukciju donirati, Stolariju je obećao Almir Denić.  Hare Fazlić je obećao materijal za struju. Ismet Denić je obećao vodu i grijanje komplet. Said Denić je obećao crijep. Možda sam nekog ispustio jer Vajta i Smajo su mi ovo pričali sa nekom radošću da sam i ja slušajući  ih bio nekako sretan. Ako sam nekog zaboravio potrudit ću se idući put da popravim grešku.

Počela je i nova školska godina. Danas sam svratio u školu i fotografisao učenike prvih razreda. Kakva je atmosfera među prvačićima i njihovim učiteljima,  vidi se na ovoj fotografiji.

Prvi školski dan, svratio sam i kod direktora Mirzeta Mujčića. Direktor mi priča da je ove godine, u poređenju sa prošlom, upisano 6 (šest) prvačića više. Došlo je 8 (osam) učenika, čije su se familije vratile, iz Amerike, Norveške, Danske i još nekih dijelova Bosne i Hercegovine. Broj svih učenika je, kao i prošle godine, oko 360.

Danas sam fotografisao i jednu učenicu koja je povratnik iz Amerike, a kćerka od Amira i Denise Jakupović.  Maturanti ove škole se spremaju za ekskurziju u Neum. Danas sam slušao dosta roditelja koji pričaju o ekskurziji i komplikovanoj proceduri. Čuo sam par komentara gdje se roditelji žale i kažu: Šoferu je teško voziti preko Svitave (Put je prilično loš ali je prohodan), sad moraju da vade pasoše za djecu da bi išli u Neum preko Hrvatske.

Ove hefte sam se vozao kroz Srednje Jakupoviće ili preciznije Jaz. Namjeravao sam posjetiti povratnike iz Amerike, Amira i Denisu Jakupović ali nisam imao sreće, nisu bili kod kuće. Napravio sam jednu fotku od njihove kuće.

Amira i Denisu Jakupović sam našao u Kozarcu na četvrtku. Pričaju mi da su do sad živjeli na dvije strane i da je to dosta teško za njih i za djecu. Odlučili su da se skrase u svojim Jakupovićima i već su kćerku upisali u školu.

Napravio sam još par fotografija iz Jaza

Vozajući se kroz Jaz naiđem na radilište i radnike od Saida Mujanovića. Ovdje je Said sa svojim radnicima izvođać svih radova. Idem kući i razmišljam, Saidove radnike srećem svugdje, u svakom djelu Kozarca. Stvarno su dobri, dok imaju toliko posla.

 

Kod mene u voćnjaku, pored voća, nađe se i jesenki pečuraka. Rano je za jesenke, ovo je tek početak. Par fotografija koje, ja nazivam slučajne fotografije.

Husein - Ćeno i Merima su sa mamom Fajkom došetali do moje kuće.

Miralka i njegovu suprugu rijetko vidim skupa. Ove hefte sam ih sreo i naravno jedna fotografija.

Šemsu isto tako vidimo jednom godišnje i ona nam dođe kad je manje naroda i ima više vremena da obiđe staru raju.

Svratio sam u Džonlagiće, kod Kadira. Našao sam ga na poslu, počeo je sa iskopavanjem zemlje za jezero koje će biti u središtu etno sela. O etno selu, koje Kadir i Borka grade, sam već pisao. Radovi na izgradnji sela bi trebalo da traju oko 5 godina. Sa dosad urađenim poslovima, Kadir je zadovoljan i sve ide kako je planirano.

Ovdje se već vidi dio jezera. Jezero će biti unutar ove bijele linije. Kako je počelo sa radovima, čini mi se da će ovi radovi završiti prije planiranog roka.

Vraćajući se iz Džonlagića, jedna fotka od Bude i Djulkine kuće.

Ove hefte sam svratio u Kozarušu, zaseok Mujkanovići. Bio sam u nezgodno vrijeme, negdje oko 2 sata poslije podne, a to je vrijeme kad mnogi malo odspavaju.

Ipak nisu svi spavali. Huzeir Mujkanović je bio zauzet  dopisivanjem sa svojom suprugom, a ovo je i dokaz da nije otišao negdje na stranu.

Nejla i Džejlan su bili zauzeti, hranili su teoce, svoje ljubimce. Njihova mama mi priča da su, djeca, najsretnija dok hrane teoce.

Svratio sam kod Dede i Rubije Mujkanović. Oni su se spremali za popodnevni odmor ali su rado izašli da napravimo par fotki.

Tima i Sadika Mujkanović su komšinice i najbolje drugarice.

Tu je i njihova treća drugarica Šuhra Mujkanović

Zatim sam svratio kod jedne kuće gdje sam mogao da fotografišem  Hamzu i Melitu Mujkanović.

Danas na četvrtku, pričamo o šljivama, cijena, kvalitet, jeli obrana, koja sorta je sazrela koja još nije. Mladi roditelji o početku školske godine, knjige, program nastave, ekskurzija... Malo se progovori o košarci, a malo više o sutrašnjoj utakmici naše fudbalske reprezentacije.

Ćile, Hate i Elma su došli, iz Amerike, na godišnji odmor. Šemsa ih je dočekala sa velikom radošću. Ćile me pita može li reklama za Avaz, a ja kažem naravno i ja ih čitam.  Hate mi kaže da obavezno napišem: pozdrav svim jaranicama i jaranima, u Americi, od Hate i Ćile.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo: Jedna lijepa pjesma koju je uradio moj jaran iz Bosnamontaže i Donje Ljubije, Meša - Sead Mešić

 

"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.