Izdvajamo

Još jedna hefta sa jako puno dešavanja, uglavnom humanitarne akcije, a bilo je i drugih dešavanja. Neka smo već zabilježili, a sad idemo sa onim što smo zabilježili, u zadnjih 7 dana, a nismo objavili. 

Kratki oglas: Traži se žena koja bi čuvala i služila staru ženu, zainteresovani se mogu javiti na tel: 066 836 236

Ismeta i njen muž Muharem Mahmuljin, Ismeta u svom selu poznatija kao Miska, su veći dio godine jedini stanovnici ovog dijela Mahmuljina.Prije rata su imali troje djece, a danas jednu kćerku Jasminku i zet Zijad Halilović. Sin Edin je u ratu ubijen i još nije pronađen. Jedna kćerka je umrla.
Miska i Muharem sad imaju 6 unučadi i 8 praunučadi.

Miska je poznata, u svom selu, kao jako vrijedna i odlučna žena. Ona je bila među prvima za izgradnju mekteba u Mahmuljinima, a povela je i do kraja vodila akciju za izgradnju Šehidskog turbeta u Mahmuljinima.
Njene dvije sestre su bile na hadžu, jedna je čak više puta išla na hadž.

Miska već dugo vremena ima želju da ode na hadž, ali nije bila u mogućnosti. Kćerka Jasminka i zet Zijad su znali za tu želju. Zijad je sa svojom suprugom odlučio da oni finansiraju Miskin odlazak na hadž.
Prošli vikend su okupili mnoge prijatelje, familiju, komšije i puno poznanika i proučili su mevlud i Hadžijsku dovu za Ismetu.

Za vrijeme mevluda i Hadžijske dove nisam mogao razgovarati sa Ismetom, pa sam par dana kasnije otišao da je vidim. Ona mi se hvali sa unučadi, praunučadi, a naravno zahvalna je zetu, za kojeg kaže da joj je kao sin, jer on i Jasminka finansiraju njen odlazak na hadž.
Na kraju mi reče da se najviše sekira, kako će Muharem ostati sam kod kuće.

Jedna izuzetno lijepa priča o merhametli kozarčanima, a sa druge strane jako tužna.
Mlada djevojćica Mirnesa Musić iz Tuzle, boluje od dijabetesa, a od te bolesti počinje da gubi vid. Svaki dan slabije vidi i potrebna je operacija u Novom Sadu koja košta dosta novca. Islam Melkić poznatiji kao Kićo, je čuo za ovaj slučaj i Mirnesinim mukama. Krenuo je u akciju prikupljanja novčanih sredstava kako bi pomogao ovoj nesretnoj djevojčici. Sakupio je Kićo određenu sumu novca i čak iz Kozarca odnio novac Mirnesi u Tuzlu. Naravno put je bio o njegovom trošku.

Našli smo Mirnesu kod kuće sa njenim sestrama i braćom. Mama Sanela nam priča da je njen muž odsutan i da imaju petero djece, dva puta blizanci. Ona ne radi, kao ni njen muž koji je ratni vojni invalid. Ponekad kad ga ovi iz pogrebnog pozovu da iskopa neki mezar i to mu je sva zarada.

Više sam posmatrao Mirnesu i njen tužni pogled. Ne priča skoro ništa, samo kad je nešto upitamo. Na moje pitanje odgovara kako pored dijabetesa gubi vid i trenutna dioptrija je -4 i -6, pokazuje nalaze, zatim štitnjača, tlak, masnoća (holesterol), nisam baš sve zapamtio, a medicina mi je loša strana.
Kad je predao novac Mirnesi, Kićo nas je odveo na ručak u Tuzlu.

Na rastanku ispratio nas je tužni pogled od Mirnese i do Kozarca nismo mogli zaboraviti njen pogled. Dok ovo pišem osjećam Mirnesin pogled, u kojem piše: Pomozite mi.

Listajući po mojim uspomenama naletih na ovu storiju čudnog naslova"Evo ja dosanja svoj san" Naslov čudan a događaj istinit. Kada se ovo događalo mislio sam da je asvaltiranje puta u mom selu vrhunac djelovanja za mene ali tada nisam mogao znati da se i sanjati može u nastavcima kao u nekom fantastičnom filmu. Sada evo sanjam isti san ponovo. Naime ovih dana smo pokrenuli akciju dovršenja asvaltiranja dijela puta od Masovne Grobnice prema Murićima. Projekat koji zahtijeva puno novca jer se ovdje radi o 1,3 kilometra kroz slabo naseljeno područje sela Kevljana i to je za nas otežavajuća okolnost. Bilo je i tu mnogo kuća, nekada. Sad ih više nema a ljudi otišli kojekuda širom dunjaluka. Sve je na principu dobrovoljnosti. Akcija ide prilično dobro. Ipak, mene strah pomalo fata da nećemo sakupiti dovoljno sredstava pa tako ovu dionicu možda samo djelimično završiti. Prvenstveno se obraćam svim mještanima sela Kevljana da se odazovu ovoj akciji pa onda svima pored čijih parcela put prolazi a zatim svim ljudima dobre volje da pomognu koliko mognu. Donaciju mogu predati direktno Mesudu Jakupoviću ili Huseinu Jakupoviću blagajnicima ili pak putem računa objavljenom na stranici Kozarac.eu Nijaz Huremović sa naznakom Za asvaltiranje dionice puta " Murići - Himzo" U ime Odbora h. Šerif Velić. predsjednik Odbora.

Nove donacije za dionicu asvaltnog puta "Murići - Himzo"
Jakupović J. Vahid 100km.
Hadžić Š. Šaćir 1000km.
Hadžić Š. Razija 1000km.
Hadžić Š. Suad i Ajša 1500km.
Velić F. Husein 200km.
Velić F. Maho 200km.
Jakupović M. Sebina 200km.
Ibrahimović Samir Ćumo i Tifa 200km.
Jakupović Rifat i Nifa 1000km.
Hadžić Dž. Kemo 200eu.
Velić F. Dževad 200šf.
Hadžić h. Omer i Saida 100eu.
Bešić Mirsad i Amela 50eu.
Jakupović Nisad i Fakiha 500eu.
Jakupović Amir Magda i Dani 1000eu.
Sivac Refik i Ifeta 300km.

Danas sam informisan da će ova dionica koštati oko 110000 KM, a to znači da je potrebno još novca i ubjeđen sam da će ova akcija uspjeti.

Akcija asfaltiranje puta kroz Mujkanoviće prema Jarugama svakim danom bolje napreduje. Idemo raja pomozimo da i ovdje prođe asfalt kroz selo.
Spisak donatora u Mujkanovicima:
Mujkanovic Hikmeta 800 €,
Mujkanovic Muamer-Elvira 500€,
Mujkanovic Edisa 200€,
Balcinovic Enisa-Alen 250€,
Mujkanovic Midhet 100€,
Mujkanovic Dzevad 100 KM,
Vlacina Ranko 500€,
Mujkanovic Zilhad-Bahra 300€,
Mujkanovic (Zilhad)Anes 100€,
Mujkanovic Mirhet-Jasmina 100KM,
Mandzukic Nijaz 100KM,
Koncar(Jovan)Mico 100KM,
Kahrimanovic Denis-Majda 200Chf.,
Mujkanovic(Islam)Nijaz 50 KM,
Mujkanovic Mesud 100€,
Grozdanic Mursija 200€,
Duranovic(Grozdanic)Sajma 100€,
Mulalic(Grozdanic)Nadzija 100€,
Ivesic(Grozdanic)Senada 100€,
Grozdanic Mina 100€,
Mujkanovic Dzulka 100KM,
Mujkanovic Adem 100€,
Mujkanovic Mehmed 150€,
Mujagic Sakib-Samira 500Chf.,
Abedinoski Fadil 1.000KM,
Jakupovic Elvir-Aida 300 KM

Malo po malo ali napreduje.

Ovdje je i račun na koji se može uplatiti pomoć za asfaltiranje puta kroz Mujkanoviće prema Jarugama. Ovdje mogu sve valute da se uplate.

Akcija asfatirenje puta kroz Garibe takođe sve bolje i bolje. Idemo još malo izdvojiti para, pa da i ovdje žene mogu da suše veš u dvoruštu, bez straha da će neko auto naići i dići prašinu.
Spisak donacija u zadnjih 7 dana
Jasmin Kararić 4000 KM aferim Jasmine
Said Garibović 1000 eura
Edin i Vesna Alić 100 eura
Anel Javor 100 eura
Dino Garibović 500 KM
Husein Garibović 500 KM
Edin (Enizov) Garibović 2000 eura afetim Edine
Belmin Garibović 100 eura
Garibović ilijaz i Ajka 100 CH

Akcija sakupljanja sredstava za izgradnju spomen ploče za šehide džemata Alići-Softići traje još.
Spisak donacija koje su uplaćene u zadnjih 7 dana:
Softic (Kemal) Elvedin- Edo 100 KM (ukupno 300 KM).
Softic (Ekrema)Elvis 100 KM
Gutic (Vahida) Suvada 20 KM
Trnjanin (Vahida)Asima 20 KM
Kilic (Rasim) Nihad 200 KM

Asfalt kroz Hadžiće je završen i preostali su finalni radovi koji su u toku, a to su čišćenje graba i nasipanje bankina. Još malo pa je i to gotovo.

Slijedi spisak donacija koje su uplaćene u zadnje dvije hefte:

132.Garibovic Emir-Trnopolje 50 KM
133.Velic Maho i Sada 200 KM
134.Cutuk Emir i Sebiha(Australija) 100 KM
135.Klipic Irfan i Nisveta 200 KM
136.Becic (Smaje) Jasmin i Sanela 500 KM
137.Hadzic Nisvet i sinovi 500 KM
138.Fazlić (Begana) Kemal 100 CHF
139.Jakupović Fahrudin 100 KM
141.Fazlić (Begana) Ismal 200 KM
142.Marošlić Medina i Jasmin 100 €
143.Garibović Hasan 1000 KM

Naselje Mujkanovići, džemat Hrnići i ove godine su organizovali učenje jasina i tevhida za duše šehida naselja Mujkanovići. Ovo je tradicionalno okupljanje mještana, gdje se, učenjem tevhida, prisjećaju svojih šehida.

Još jedna lijepa priča, ovaj put iz Gornjih Jakupovića, sokak Forići-Šahbazi. Bajro Šahbaz je sa svojim komšijama i prijateljima sakupio novac sa kojim su kupili kravu za Saida Velića i njegovu porodicu. Oni su u jako lošoj situaciji i ova krava će im dobro doći da se prehrane, da imaju mlijeko i druge mliječne proizvode.

Spisak donatora koji su učestvovali u kupovini krave za Saida i njegovu porodicu.

Zadnjih par mjeseci velike vrućine, nema kiše i kriza je za vodu. Puno raje se odlučuje za kopanje bunara, a gdje da kopaju, pomaže ima Alija Jaskić koji sa dvija žice traži vodu. U večini slučajeva pogodi gdje  ima vode.

Poslija Alije dolaze bunardžije koji ove godine imaju pune ruke posla. Jučer sam i ja pokušao sa kopanjem bunara. Kod mene nije bilo uspješno. Kopali su 20 metara u dubinu, ali nista nisu našli. Sad moram sve to zatrpati. Nisam imao sreće i to je to.

Manifestacija Dani Kozarca je završena, a poslednja sportska aktivnost bila je: Tradicionalni turnir u basketu (košarci)"Amir Ključanin.

U Etno selu, pored svih ugođaja, može se naći i pony konj za jahanje. Amar Jauzović je vlasnik ovih lijepih životinja i nudi jahanje za djecu, a mogu se i iznajmiti. Često neko želi iznajmiti pony konja za svoju djecu ili unučad, a to se može kod Amara i nije skupo. Amar je sa svojim pony konjima, svaki dan poslije 17.00 sati, u etno selu.

Ovaj poklopac pored Spomen obilježja u Kozarcu stoji ovako poluotvoren i jako opasan. Ovdje puno raje zapne, a kad neko polomi nogu ili ruku onda ćemo svi galamiti. Moslim da bi bilo bolje na vrijeme, poklopac vratiti na svoje mjesto, prije nego se desi neka nezgoda.

Jedna nova pjesma od dva mlada kozarčanina: SKANKDAFAKA FT. SEMIR KRANTIC - PREDOZIRAN

Danas na četvrtku dosta više raje u poređenju na prošli. Danas su mnogi bili zadnji četvrtak za ovu godinu, vraćaju se nazad u zemlju prebivališta. Primjetio sam da su počeli pristizati oni koji žive u Francuskoj i Italiji. Ipak i danas sam pravio jako puno slika.

Slijede slike koje sam danas pravio.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo:Kad čovjek shvati koliko je teško da promjeni sebe, shvatiće koliko je truda potrebno da promjeni drugog.

 

 

 

 


Agenda

Klikni na sliku: spisak donatora, asfaltiranje puta kroz Hadžiće

Ko je na web-stranici: 186 gostiju i nema prijavljenih članova

kozaracki izleti.jpg

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.