Ranije ove godine, kasno navečer, malo sam se opuštao nakon dugog radnog dana kad je pola kuće ostalo bez struje. Zbog gubitka struje pumpa za vodu je prestala da radi tako da u kući nije bilo vode pa nisam oprao zube prije odlaska na spavanje.

Očigledno da je trafo stanica u selu imala neku vrstu problema. Niko nije zvao električno i kad ih je moj brat Kasim nazvao idućeg jutra ubrzo su riješili problem. Nakon sto je i druga faza proradila pumpa još uvijek nije htjela da radi. Kasim je uporno pokušavao da je popravi, povremeno tepajući koliko joj voli mater, i kad je pumpa konačno proradila ja sam mogao skuhati kafu, istuširati se toplom vodom i oprati zube. Bez Kasima ja sam se osjećao potpuno bespomoćan.

Kasim je u selu moja glavna bezbjednosna mreža u toku godine. Seka i Semira su tu također da mi daju svoju podršku kad zatreba. Jutarnja kafa, tuširanje i pranje zuba - te tri male “stvari” su luksuz u kojem svakodnevno uživam. Iskreno govoreći život nije baš najprijatniji bez njih, jer me one čine razmaženim, nude komfor i čine da se lagodnije osjećam prema ostatku svijeta.

 Svaki insan se u životu suočava sa nekom vrstom problema. Niko nije imun od samoće, tuge, straha, i svih drugih oblika osjećaja nesigurnosti. Ako postoji jedna stvar za kojom žudi svako ljudsko biće to mora biti osjećaj bezbjednosti. Ljubav, suosjećajnost, empatija, ljubaznost, sreća, su samo šuplji pojmovi ukoliko je osjećaj bezbjednosti odsutan iz naših zivota. Bezbjednost jeste samo osjećaj, međutim ja bih rekao da se radi o najvažnijem osjećaju u životu.

Kako se početak nedavnog projekta “Mosta Mira” počeo približavati ja sam se nadao da se vrućine iz 2015. neće ponoviti i ove godine. Međutim, temperature su se konstantno kretale iznad 40 stepeni. Komarci su imali feštu svaku noć. Ali grupa mladih učesnika projekta iz BiH, Evrope i Amerike je pokazala nevjerovatan nivo entuzijazma i drugarstva kako bi učinili da projekat postane potpuni uspjeh - usprkos svih prepreka koje pogađaju nedovoljno podržane projekte poput našeg.

Izgradnja mira ne može biti uspješna bez lokalne podrške. U sklopu programa organizovali smo roštilj, na koji smo pozvali koga god smo zatekli kod kuće, sa ciljem da dođu i upoznaju članove našeg tima kao i učesnike projekta. Iako odaziv nije bio ogroman, kada je Elvis došao sa svojom petnaestogodišnjom kćerkom za koju želi da u budućnosti postane dio projekta ja sam znao da je “roštilj” uspio prije nego što ga je Asger (Danac) raspalio. Znao sam da je projekat uspio kada su nam Zinajda i Ferida dali na raspolaganje svoju prelijepu kuću bez ikakve materijalne nadoknade ili pitanja. Znao sam da je projekat uspio kad sam čuo da je Hajrudin prelazio preko puta koji stoji između njegove i Zinajdine kuće kako bi skoro svakodnevno ovim strancima donio pečenih ćevapa.

Znao sam da je projekat uspio kada sam se nakon što su svi otišli kući zaputio u komšiluk sa flašom da porazgovaram sa svojim neubijeđenim komšijom koji mi je postavljao mali milion pitanja o “turistima” do kasno u noć, i koji je nakon svih mojih napora da mu strpljivo odgovorim na svako postavljeno pitanje rekao, “OK. Onda imaš i našu podršku”. Ovi primjeri bez sumnje pokazuju da je izgradnja mira vrijedna uloženog napora, ali najvažnija lekcija koju naučimo je da geste bezuslovne uljudnosti i ljubaznosti koje su nam pokazali Zinajda i Hajrudin proširuju bezbjednosnu mrežu čiji dio svi težimo da postanemo.

Izgradnja mira nikada nije “uredan” posao. U procesu izgradnje mira uvijek ima dosta zapetljancija i zajebancija i uspjeh ili krah projekta zavisi od našeg pristupa takvim zapetljancijama. Da bi naše napore pretvorili u uspjeh treba da kao što poznata afrička poslovica kaže “kusamo iz iste ćase”, jer nam to stvara povjerenje kako bi smo podržavali jedni druge s velikom pažnjom i da cjenimo i poštujemo jedni druge kao individualce ali i kao članove tima. Moje kolege Laila, Asger i Nick koji godinama umjesto odlaska na godišnji odmor dolaze u Kevljane/Prijedor/BiH su bili nevjerovatni u toku sedmice - ali oni su dio moje bezbjednosne mreže već duži niz godina – zbog toga je moj heroj mira u toku ove veoma uspješne sedmice bila Zinajda koja nam je dala svoje absolutno povjerenje, bez ikakvih reservacija, i to lokalno povjerenje je ključ svakog uspješnog projekta izgradnje mira.

Kemal Pervanić