Izdvajamo

Sve se, šatro, ne dijelimo. Multi-kulti, multi-naci i ostala multi- sranja samo su slovo na papiru. Ibro, Pero i Franjo mogu skupa popit´ kafu al´poslje kafe, kaHve i kaVe - svak razguli na svoju stranu i po svom....

Već mi je muka od ove prividne sloge. Najbolje vidiš ´ko je ´ko kad djeca porastu pa se krenu tražit´ kojekakve "nacionalne" škole...A opravdanje za to je svima isto...Te, šatro, baš u toj školi je bolja hrana, baš u toj školi je bolji produženi boravak, baš, baš u toj školi su djeca po čitav dan pod budnim okom nekog od nastavnika....A to što im u tim školama laganini ispiraju mozak to je nebitno. Nećemo cjepidlačit´...

A tek kad mi kažu "Bolje da mi ide na vjeronauku nego da čuči u školskom WC-u sa drogom i cigarom." Pa, jarane i jaranice, on ako poželi probat´ čučat će tamo poslje ili prije vjeronauke...

Ili sad za ovaj "Kultura, društvo i religija" predmet...Kao, što će mu još jedan predmet, bolje da ide na trening...Pa, šta će biti za koju godinu kad dobije hemiju, fiziku...Hoće li i tada biti viška predmeta koje će trebati preskočiti da bi se treniralo nešto ?

Niko živ da bude iskren i kaže pravi razlog svoje odluke...

Lično nemam ništa protiv da mi djete zna i gdje je crkva, i gdje je džamija, i gdje je sinagoga. Neka zna i koje je vjere. I šta su vjere, vjeroispovjesti, nacionalnosti...Ali, neka zna i da je to nešto po čemu ne treba birati prijatelja.

Bez obzira što se zbog toga često osjećam kao da sam sama protiv svih, ja guram dalje. I svi iz mog okruženja znaju moj stav o svemu jer ga jasno i glasno iznesem svaki put. Ne moraju se složiti sa mnom, ja to i ne tražim. Ali, najgore što mogu da urade jeste da se, šatro, slože sa mnom a moje šesto čulo mi jasno signalizira da zapravo misle kako Srebrena valja gluposti...

E, pa ja ću da valjam svoje iskrene i otvorene gluposti i dalje. A ko voli da šatrira, nek´ me slobodno obilazi u širokom luku. Da ne kažem nek´odHebe u skokovima.

Srebrena


Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.