Izdvajamo

Ova priča je o kozarčanima koji pomažu socijalno ugroženim Šefiki i Kiki Mujagić. Zatim o Zarifu Bačiću iz sela Zecovi kod Prijedora, zaseok Gradina, a koji je socijalno ugrožen. Oni su izuzetne humaniste, Šefika i Kiko Mujagić.

Prošle godine su pročitali  članak pod nazivom "Pomozimo Zarifu Bačiću" autora Sudbina Musića.

"Žare godinama pokušava da riješi svoje stambeno pitanje. Spletom nesretnih okolnosti ono nikada nije rješeno niti više iko za njega mari. Pogotovo vlast. Živi u podrumskim prostorijama svoje započete a nikada završene kućice. Spada u kategoriju onih koje očito niko ne želi pomoći.  Sam i nezaposlen, bez ikakvih primanja  on često danima ne jede ništa jer hrane doslovce nema. Iako je Gradina povisoko, u Žarinom sobičku tepih uvjek blećka pod nogama, prepun vlage pa i u najtoplijim ljetnim danima. Odavno nema struje ni vode. Telefona nema svakako. Hrane gotovo nikad. Prosto nevjerovatno da je uopšte preživio sve ove povratnicke zima iza nas."



Ovo smo pročitali prošle godine kad je Sudbin pisao. Ganulo me sve to, a pogotovo me pogodilo kad smo vidjeli u kakvim uslovima živi Žare. Vidjevši da mu je najkritičnija hrana, odmah smo dovezli  namirnice koje će mu trajati  mjesec dana. i od tad smo uz Zarifa, redovno dolazimo, svaki mjesec mu kupujemo životne namirnice, pričaju mi Šefika i Kiko.



Pokazuju mi podrum u kojem su, prošle godine, našli Žaru (tako ga zovu komšije) i pricaju kako je bilo grozno. Voda je blećkala, vlaga  gušila, struja mu je već tri godine isključena, nema vode...

Šefika mi pokazuje sve ovo i kaže: "Mi smo se od prosle godine zauzeli za njega i ovih dana ga preseljavamo u novi dio kuće koji smo mu opravili.



U akciji, koju su vodili Kiko i Šefika Mujagić, su učestvovali:  Nevladina Organizacija "Humano Brdo", oni su se pridružili akciji i finansirali pokrivanje kuće.

Zatim Šefikini i Kikini prijatelji iz Holandije  Mery en Cok de Boer koji su donirali odrđenu sumu novca kao pomoć za dogradnju Zarifove kuće. Zatim Šefik Crnic koji donirao prozore i sobna vrata za kuću.
Nedim Kazić je donirao ulazna vrata i laminat.



Do sad su zvršeni radovi na spratu, dnevni boravak, kuhinja, prva faza voda, struja, keramika, stolarija.
Šefika i Kiko pokušavaju riješiti, Zarifova dugovanja za struju kako bi mogli ponovo da priključe struju.

Zabilježeni primjer  samo je pojedinačni u nizu ljudskih i humanih gesta brojnih poznatih i nepoznatih kozarčana.

Dok sam se vraćao nazad, iz ovog zaseoka Gradina, puca pogled na drugi dio sela Zecovi. Nisam izdržao da se ne zaustavim i napravim puno fotografija. Neke ću podjeliti sa našim posjetiocima na stranici Kozarac.eu. Nisam siguran hoću li popisati sve sokake. Mislim da je na ovoj fotki zaseok Burnići i Čauševići

Ovo bi trebalo da su Hopovci

Zaseok Redak fotografisan sa Gradine

Par fotki sa Gradine. Ovdje sam sreo par osoba. Sa nekima sam razgovarao neka sam samo fotografisao. Ovdje nije samo Zarif socijalno ugrožen već skoro pa svi žitelji ovog zaseoka.

Ipak kod ove raje, pored svih nedaća i životnih problema, zrači neki prkos, inat ili neznam šta ali oni se ne žale. Na pitanje kako živite šta radite, oni mi odgovaraju da žive od nadnice ako ih neko pozove da rade ili prodaje drva. Nema traktor ili nešto drugo, kako i gdje sjećeš drvo. Pa krčimo ove zapuštene njive gdje su draće izrasle i ta drva prodajemo. Teško

Brdo koje se zove Grad i ovdje su početci grada Prijedora.

Zecovi fotografisani sa brda Grad. Ovo dole su Bačići, Omanovići i Musići.

Pogled prema Čarakovu sa brda Grad

Neznam kako se zove ovaj sokak ali znam da se ovaj put koji se vidi naziva Grabik. Selo meni posebo drago, rodno mjesto moje mame.

Pogled prema Prijedoru sa brda Grad

Nijaz - Caja Huremović

Emil Velić podsjeća da je upravo u Kozarcu obnovljena i svečano otvorena prva džamija u RS-u, zbog čega je dobila naziv "Prva džamija nade", jer su je prije 17 godina otvorili predstavnici Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine i tadašnji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. "I ovdje je zanimljivost da je sve urađeno sredstvima građana, a jedna od najstarijih mještanki, Fatima Hadžić, dala je svoju životnu ušteđevinu, čime je zapravo i počela obnova ove 'prve džamije', sada već davne 1999. godine", prisjeća se Sakib Džaferović.