Samo sat nakon što su obilježavajući Dan bijelih traka u Prijedoru građani u znak sijećanja na ubijenu djecu, na trgu u centru grada, ostavili ruže na kojima su ispisana imena ubijene prijedorske djece, ruže su ukolnjene.
Očito je da su komunalni radnici imali nalog da čim se grupa građana raziđe odmah uklone sve tragove njihovog prisustva.
Vlasti u gradu u kojem su počinjeni stravični zločini već 28 godina ne žele dopustiti izgradnju spomenika ubijenoj djeci.
Sramota.
ANADOLIJA/OSLOBODJENJE
Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.
Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.
Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".
Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...
Nijaz Huremović
