Izdvajamo

Prijedorski voćari pokrenuli su prvu liniju hladno cijeđenih voćnih sokova pod nazivom “Kapi s Kozare”. Riječ je o zajedničkom projektu lokalnog Udruženja voćara i Poljoprivredne zadruge “Kooperativa” i Grada Prijedora, a cilj je da sokovi, napravljeni bez hemijskih dodataka, prerastu u prepoznatljiv brend. Kapi s Kozare, na tržištu u Prijedoru očekuju se do novogodišnjih praznika.

Domaće blago u čaši, najjednostavniji je opis prve linije hladno cijeđenih voćnih sokova pod nazivom „Kapi s Kozare“.

Ovaj proizvod prijedorskih voćara na tržište i borbu s konkurencijom izlazi kvalitetom, čistim voćem iz potkozarskih voćnjaka, bez hemijskih dodataka i šećera.

Ono što je jedinstveno i što odlikuje ove sokove je što su bez hemije, bez bilo kakvih konzervanasa, aditiva, pojačivača, boja i nekih umjetnih zaslađivača. Za prvi liniju iscijeđeno je oko 10 tona jagode, jabuke i kruške iz 14 prijedorskih voćnjaka. Na ovaj način, voćari rješavaju problem plasmana roda, ali im nedostaje linija za cijeđenje.

 

 U planu je i plasman sokova u tržne centre. Značaj projekta prepoznali su i u prijedorskoj Gradskoj upravi i lokalnoj Agenciji za ekonomski razvoj. U planu je izgradnja Distributivnog centra u Omarskoj, koji bi trebalo da ima hladnjaču i liniju za cijeđenje voća.

“Ukupna vrijednost projekta je milion i 200. 000 evra gdje bi na Distributivni centar u Omarskoj otpalo između 250.000 i 300.000 evra. Najbitnije od svega toga je da je planirana i linija za hladno cijeđene sokove čija bi vrijednost bila oko 100.000 maraka”, rekao je Aleksandar Drljača, direktor Agencije za ekonomski razvoj Grada Prijedora „PREDA“.

U planu je i proizvodnja sokova od domaće šljive, aronije, maline i kupine, kao i proizvodnja potkozarskih rakija. Voćari se nadaju da će ovaj prijedorski brend osvojiti tržište i poručuju građanima – kupujte domaće, jer domaće je najkvalitetnije.

 

RTRS

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.